Lijanovići i ostali: Nerealizovana pozajmica od pola miliona KM

Svjedok Danijel Grbešić ispričao je da za firmu “Lijanovići” i knjigovodstveni servis “Kora-fin” radio od 2006. do 2009. godine, a nekoliko mjeseci u tom periodu je bio direktor “Junite”. Vlasnik “Junite”, kako je izjavio svjedok, bio je Miroslav Čolak, s kojim nije imao komunikaciju.

“Firma ‘Lijanovići’ je bila formatirana kao krovna institucija, iznajmljivali su poslovne prostore i na njima su se vodila kreditna zaduženja i linije. ‘Junita’ se bavila rentanjem robnih marki mnogih preduzeća. Na prijedlog Mirjane Šakote, koja mi je bila pretpostavljena u ‘Kora-finu’, pristao sam nekoliko mjeseci da budem direktor ‘Junite’ dok se firma ne registruje”, ispričao je svjedok, te pojasnio da tada osim njega nije bilo uposlenika, ali i da ne zna ko je kasnije bio direktor.

Prisjetio se svjedok i da je s firmom “Farmko” potpisao ugovor o zakupu robnih licenci na mjesečni iznos između 20.000 i 30.000 KM, što je bila njegova jedina aktivnost kao direktora “Junite”.

Naveo je svjedok da poznaje braću Lijanoviće, s kojima je, kako je kazao, u korektnim odnosima, ali i da je poznavao njihovog oca Stipu. Potvrdio je i da je sa Stipom Ivankovićem zaključio ugovor o pozajmici od 500.000 KM, kao zajmoprimac.

“S Damirom Lekom sam imao ideju da pokrenemo posao oko dionica. Leko je rekao da ima način kako da nabavimo sredstva i pregovarao je oko toga, pa je došlo do pozajmice. Jedini uvijet je bio da se ona potpiše i ovjeri kod notara”, pojasnio je svjedok.

Stipo, kako je kazao svjedok, jeste potpisao pozajmicu, ali nije bio fizički prisutan kod notara kada je on stavljao potpis. Ispričao je svjedok i da je kasnije Leki, koji je vodio svu komunikaciju, rekao da odustaje od ugovora o pozajmici, koji je “usmeno” raskinut.

“Pozajmica jeste potpisana, ali nije realizovana. Ugovor formalno nije raskinut, ostali smo na razini usmenog dogovora”, kazao je svjedok te naveo da nije došlo ni do transakcije.

Iskaz je dao i svjedok Vlado Ivanković, koji je rekao da je na poziv Jerke Ivankovića Lijanovića došao u firmu “Lijanovići”, koja je tada bila “predvodnik međunarodnih standarda”, a kasnije je imenovan za pomoćnika Slave Ivankovića Lijanovića, koji je tada bio direktor firme.

Potvrdio je svjedok i da je od Slave primio pozajmicu od 30.000 KM, koja mu je trebala za kupovinu stana a koju je vratio prije dvije godine.

“Novac sam dobio u kešu. Slavo je rekao da su to njegovi osobni novci i da nemaju veze s firmom. Pozajmicu sam trebao vraćati u ratama, oko 400 KM mjesečno. Nekad sam plaćao odmah dvije rate pa me nije bilo po tri mjeseca, ali sam pozajmicu vratio prije dvije godine”, kazao je svjedok.

Na upit Odbrane prvooptuženog kada je zaključen ugovor o pozajmici, svjedok je odgovorio: “2001.”, nakon čega je braniteljica Mirna Delalić istakla da taj period izlazi van vremenskog okvira optužnice.

Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića te Čolaka optužnica tereti za pranje novca, a Milorada Bahilja, Jozu Sliškovića, Željka Mikulića, Draženka Kvesića, Šakotu i Mirka Galića za neplaćanje poreza. Svima je na teret stavljen i organizovani kriminal, a pored njih, za neplaćanje poreza se terete firme “Lijanovići”, “Mi-Mo”, “Farmer”, “Farmko” i “Optimum”.

Svjedokinja Sanja Sabljić je rekla da je radila u firmi “Lijanovići”, a kasnije u firmama “Mi-Mo”, “Farmer” i “Farmko”, jer su “direktori u njoj prepoznali nekoga ko zna raditi posao”. Za firmu “Mi-Mo” je kazala da nasljednici Alije Ćurića, koji je bio direktor, nisu bili u mogućnosti da nastave poslovanje, a nije bilo ni potpore državnih institucija. Prema njenim riječima, isto tako su završili i pokušaji drugih direktora.

Katarina Kožul je u svjedočenju spomenula da je radila u “Kora-finu”, te bila, između ostalog, angažovana na sastavljanju ugovora o zakupu, licencama za više firmi. Uputstva i natuknice za sastavljanje dokumenta, svjedokinja je, kako je rekla, dobijala od Šakote ili drugih direktora, čija su imena bila navedena u ugovoru.

Nastavak suđenja je zakazan za 9. maj.