godine dobio informaciju da je Milan Lukić doveo zarobljene civile u Osnovnu školu u mjestu Prelovo (opština Višegrad), te da je sa njima krenuo prema gradu.
Milan Ilić, bivši komandir Prve pješadijske čete Višegradske brigade, kazao je da mu je 27. februara 1993. u popodnevnim satima, kada je stigao u komandu čete na Rujištu (opština Višegrad), Krsta Papić kazao da je obavijestio vezistu da je Milan Lukić doveo zarobljene civile u školu u Prelovo, te ih nakon toga odveo ka gradu.
“Meni je Papić rekao da je obavijestio vezistu da to prenese u komandu Višegradske brigade, što mi je i sam vezista potvrdio. Međutim, ova poruka nije stigla do komande i zadatak nije izvršen jer nismo imali struje, pa samim tim nismo mogli da uspostavimo nikakvu vezu s komandom”, kazao je Ilić.
U nastavku svjedočenja Ilić je rekao da je sutradan, 28. februara, u jutarnjim časovima autom krenuo ka komandi brigade, koja se u tom trenutku nalazila u osnovnoj školi u Višegradu, kada ga je kod sela Mušići stopirao Drago Jovanović, koji mu je ispričao da je u selu u kući Rasima Šehića vidio ljudske leševe i da se prepao.
“Dragu sam tada odvezao do njegove kuće, a ja sam po dolasku u komandu brigade otišao do Veselina Vucelje i ispričao šta mi je Drago rekao. Vucelja je počeo psovati, i rekao je samo: ‘Opet onaj konj’”, kazao je svjedok, objasnivši Sudu da je Vucelja tom prilikom mislio na Milana Lukića.
Dodao je da tada u komandi brigade nije vidio komandanta Luku.
“Vrlo brzo nakon toga, ja sam se vratio na položaj. Prolazio sam pored sela Mušići, ali nisam stao, niti sam išao da vidim leševe”, objasnio je svjedok, te rekao da je nakon dva dana saznao da je nešto preduzeto vezano za taj događaj, ali da ne zna tačno šta.
Za otmicu 20 civila iz voza u Štrpcima 27. februara 1993. godine, koji su ubijeni na području Višegrada, Tužilaštvo BiH tereti Luku Dragičevića, Bobana Inđića, Obrada i Novaka Polugu, Dragana Šekarića, Olivera Krsmanovića, Petka Inđića, Radojicu Ristića, Vuka Ratkovića i Miodraga Mitrašinovića.
Prema optužnici, Dragičević je bio komandant Druge podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a Boban Inđić komandir Interventne čete ove brigade, dok su ostali optuženi bili pripadnici Interventne čete ili Prve čete Prvog bataljona Druge podrinjske lake pješadijske brigade VRS-a.
Milana Lukića je Haški tribunal osudio na doživotni zatvor zbog zločina počinjenih u Višegradu. Za otmicu i ubistvo civila iz voza nije bio optužen.
U nastavku svjedočenja Ilić je kazao i da mu je poznato da je na području Višegrada bilo dobrovoljaca iz Srbije, ali da ne zna u kojim su četama oni bili.
Tokom unakrsnog ispitivanja svjedok je potvrdio da su 27. februara 1993. godine pripadnici Prve pješadijske čete bili na liniji, te da zna da je Radojica Ristić tog dana bio u zasjedi.
Nastavak suđenja zakazan je za 19. maj.
