Maksimović i ostali: Likvidacije u Lokanju
S-7 je, svjedočeći iz druge prostorije, kazao da je u julu 1992. bio pripadnik Lokanjske čete. On je naveo da je vršilac dužnosti komandira jedne od lokanjskih četa bio Slavko Perić, i to u periodu od nekoliko dana prije i nakon 14. jula 1992. godine.
Svjedok je ispričao da je u julu 1992. došla grupa policajaca iz opštine Ugljevik. Dodao je da je čuo kroz priču imena Ljiljan i Goran.
Za zločin počinjen u selu Lokanj kod Zvornika, sudi se Goranu Maksimoviću, Ljiljanu Mitroviću, Slavku Periću, Miletu Vujeviću, Vukašinu Draškoviću, Gojku Stevanoviću, Raji Lazareviću i Mići Manojloviću. Njima je na teret stavljen napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine. Sudi im se i za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj.
Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice SJB-a u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.
S-7 je kazao da je 14. jula 1992. čuo pucnjavu i da je krenuo u tom pravcu s drugim osobama. Naišli su na zarobljenu grupu muslimana. On je naveo da je nakon pet do deset minuta došla “ta ekipa” policije i “jednostavno su preuzeli tu neku komandu u cijeloj priči”.
Svjedok je pojasnio da je oko 50 osoba zarobio Cvjetko Popadić i “momci što su bili na straži”, te da je tada razgovarao sa Slavkom Perićem. On je kazao da je s drugim osobama išao u pretres i da je, kada se vratio, vidio kolonu ljudi “koje je neko odlučio da se sprovedu na strelište”.
“Tu grupu civila vodi Radivoje Đorđić”, rekao je S-7.
Popadić i Đorđić su također bili optuženi u ovom predmetu, ali su u međuvremenu preminuli.
On je dodao da su među vojnicima u koloni bili Vukašin Drašković i Slavko Perić, te da je vidio i četiri do pet policajaca. Govoreći o ovoj grupi zarobljenika, svjedok je kazao da je odvedene na tromeđu Njiverice, gdje im je naređeno da iskopaju sami sebi jamu.
“Čula se pucanjava, galama i dreka. Šta se dešava dalje stvarno ne znam”, izjavio je S-7, dodavši da je čuo rafalnu i pojedinačnu paljbu.
On je naveo da je kod magacina u Lokanju vidio grupu civila, te da je 15-ak muškaraca “poslije odvedeno na sljedeću lokaciju za likvidaciju”. Istakao je da je bilo maltretiranja od strane “seljaka”.
S-7 je naveo da su te zarobljenike odvela trojica mještana, te da nije vidio pripadnike policije iz Ugljevika. Kazao je da su i ti zarobljenici likvidirani.
Tužiteljica Dika Omerović na kraju ispitivanja predočila je svjedoku razlike iz iskaza koji je dao u istrazi. U ranijem iskazu je naveo da je čuo od dvije osobe da su Đorđić i izvjesni Goran pripadnik policije iz Ugljevika naredili da se “ti ljudi pobiju”. S-7 je odgovorio da misli da je tako rekao.
Odgovarajući na pitanja Odbrane Maksimovića, svjedok je kazao da ga je možda vidio, ali da ga ne bi prepoznao, te da je za njegovo prezime saznao nakon podizanja optužnice.
Odbrani Mitrovića je S-7 rekao da mu je u vezi s događajem u Lokanju i policajcem Ljiljanom u sjećanju ostalo samo ime, te da nije vidio da je policija iz Ugljevika uradila bilo šta loše zarobljenicima. Dodao je da je kod zarobljenih pronađeno oružje.
Za Perića je svjedok kazao da nije imao autoritet da nešto naredi u to vrijeme, te da ga nije vidio na mjestu gdje je vršena likvidacija.
Odbrani Draškovića je S-7 rekao da optuženog nije vidio da je ubio, tukao, niti vezao nekoga. Ustvrdio je da Drašković nije bio pripadnik Lokanjske čete. Dodao je da ni optuženog Manojlovića nije vidio taj dan.
Suđenje će se nastaviti 13. februara.
