Bošnjak i ostali: Optuženi bio jedan od najsurovijih
Refik Džubur je kazao da je uhapšen juna 1992. godine na području Gacka i da je krajem tog mjeseca s drugim osobama šleperom prebačen u logor u Bileći.
On je istakao da su prilikom dolaska prolazili kroz špalir vojnika, koji su “udarali koga su stigli”. Smješteni su u podrumsku prostoriju, u kojoj su također udarani.
Odgovarajući na pitanje Tužilaštva ko ih je tukao, Džubur je odgovorio da je “jedan od najsurovijih bio Boris Bošnjak”, koji je često dolazio i tukao ljude, šakom, nogom i puškom, “pred njihovim očima”. Pojasnio je da se “valjda poslije saznalo” da je karatista iz Vogošće.
“Dolazio je i Miloš neki. Crnogorac smo ga zvali”, rekao je Džubur i dodao da je Miloš pred njima tukao Mileta Azinovića.
Džubur je kazao da je i on jedne prilike “dobio strašne batine”, ali da ne zna osobu koja ga je tukla.
U sudnici je svjedok prepoznao Borisa Bošnjaka i “Miloša kojeg su zvali Crnogorac” a čije mu prezime nije poznato.
Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok je pojasnio da je ranije, kada su mu pokazivane fotografije, “opreza radi” rekao da nije siguran da li bi prepoznao ljude, jer se bojao da ne okrivi pogrešne osobe. Džubur je naveo da danas sa sigurnošću prepoznaje Bošnjaka i Miloša Crnogorca. Dodao je da je “bio jedan” za kojeg misli da se također zove Miloš.
Tužilaštvo BiH tereti Borisa Bošnjaka, Miloša Mavraka, Miodraga Grubačića i Iliju Đajića za progon nesrpskog civilnog stanovništva od maja do augusta 1992. godine. Na teret im je stavljeno da su svakodnevno učestvovali u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni “Moša Pijade” u Bileći te da su omogućavali drugima da ulaze i udaraju ih.
Prema optužnici, Bošnjak je bio pripadnik 7. bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) i obavljao je dužnost kamandira straže, a ostala trojica su bili pripadnici VRS-a i stražari u logoru u Bileći.
Svjedok Robert Jurković je ispričao da je sredinom juna 1992. godine s drugim osobama doveden u kasarnu u Bileći, gdje su odevedni na sprat i udarani okrenuti prema zidu. Naveo je da je tada ranjen njegov brat, jer je neko pucao.
Identitete osoba koje su ih tukle, naveo je, čuo je od drugih zarobljenika i kazao da se radilo o Milošu Mavraku, Borisu Bošnjaku i Đajiću, “nekom Đaji”.
“Ovaj neki Đajić udario me šakom, nogom. Ja sam pao…”, rekao je svjedok.
Tokom unakrsnog ispitivanja on je kazao da u izjavi 2014. godine nije bio siguran da li je to “Đaja ili neko drugi”.
Suđenje će se nastaviti 17. januara.
