Izet Ramić, koji je sa svjedočenjem počeo 15. decembra, ispričao je da je od decembra 1992. radio na unutrašnjem obezbjeđenju u objektu “Silos”.
“Odgovorno tvrdim da su, pogotovo u 1993. godini, bolju ishranu imali zatvorenici nego mi”, rekao je svjedok, pojasnivši da je 1993. bio najteži period po pitanju ishrane zbog blokade svih puteva.
Ramić je dodao da je Crveni krst mogao da dolazi i donosi hranu zarobljenicima, te da su je oni nudili stražarima.
“Pa su oni čak i nama nudili – ‘treba li vam, mi imamo konzerve da vam damo?’”, kazao je svjedok.
Godine 1994., naglasio je, situacija po pitanju namirnica i komunikacije se poboljšava, te dolazi i do promjena u samom objektu “Silos”.
“Došlo je krečenja ćelija…”, rekao je svjedok, dodavši da su zatvorenici jednom sedmično išli na kupanje.
Ramić je izjavio da je do kraja aprila 1995. raspoređen na poslove kuhara, a kuhinja je bila u jednoj od ćelija objekta “Silos”.
Istaknuo je da od maja 1995. godine “Silos” prelazi u nadležnost 14. divizije Armije BiH (ABiH).
Po njegovom prijedlogu, kako je posvjedočio Ramić, upravnik zatvora je odobrio da se dva muškarca i dvije žene koje su bile zatvorene angažuju u kuhinji.
“Oni su to dobrovoljno prihvatili i to vrlo rado”, rekao je svjedok, pojasnivši da je u tom periodu hrane bilo u izobilju.
Ramić je ispričao da je u “Silosu” radila medicinska sestra koja je pružala usluge zatvorenicima, dok su neki odvođeni u ambulantu u Tačinu, a oni kojima je bio potreban specijalista vođeni su u bolnicu “Suhodol”.
“Jedne prilike, 1994. godine, svojim ‘fićom’ sam jednog zarobljenika vozio u bolnicu ‘Suhodol’”, kazao je svjedok.
Ramić je ispričao da su, koliko se on sjeća, 1994. godine dolazile sudije i tužioci iz Sarajeva, te da je, u prostoriji koju je koristila medicinska sestra, održano suđenje zatvorenicima.
Osim Halida Čovića, za zločine počinjene nad zatočenicima u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, Tužilaštvo BiH tereti Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera.
Prema optužnici, Đelilović je bio predsjednik Skupštine općine Hadžići te Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva općine, dok je Fadil Čović bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Hadžići i član Kriznog štaba.
Kazić je, prema navodima optužnice, bio komandant Devete brdske brigade ABiH, dok su Hujić i Halid Čović bili upravnici i zamjenici upravnika logora “Silos”. Mešanović je, prema optužnici, bio jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u magacinu u kasarni “Krupa”, a Nermin Kalember stražar u “Silosu”.
Odgovarajući na pitanja Odbrane Nermina Kalembera, svjedok je ispričao da su u 90 ili 80 posto slučajeva radili zajedno, te da nije čuo da se neko žalio na njihov rad.
Istaknuo je da je Kalember pomagao zatvorenicima, pogotovo Ranku Vitoru.
Nastavak suđenja zakazan je za 19. januar.
