Zaštićeni svjedok tužilaštva, S-1, koji je svjedočio iza paravana i uz prisustvo pravnog savjetnika, kazao je da je u junu 1992. godine bio u rezervnom sastavu Službe javne bezbjednosti (SJB) u Prijedoru.
Svjedok se prisjetio da mu je jednom prilikom tog mjeseca, optuženi Radaković prišao i zamolio ga da ga odveze kući, na što je on i pristao. Sjeli su u auto, kako je kazao svjedok, i vozili se na nekoliko lokacija.
Prvo su stigli do kuće Dade Mrđe, gdje se nalazio i drugooptuženi Goran Pejić, nakon čega ga je Radaković zamolio da ga odveze do punkta koji je bio u blizini. Nakon toga, kako je pojasnio, idu nazad do kuće Dade Mrđe i onda u auto ulazi i Pejić.
Svjedok je zatim ispričao da su se vozili neko vrijeme, nakon čega su se zaustavili kod magistralnog puta, te nastavili pješke uz obalu rijeke Sane sve do “sporne kuće”. Pejić je, kako je rekao svjedok, otišao u kuću, a on i Radaković su ostali stajati na obali rijeke.
“U jednom trenutku se onda čula vriska i galama, a zatim i tupi pucanj”, rekao je svjedok, istaknuvši da su obojica optuženih bili naoružani automatskim puškama, a Pejić je imao i prigušivač.
Svjedok je kazao da se Radaković u tom trenutku iznenadio, te krenuo prema kući porodice Ećimović, a da je on otišao u vozilo i čekao obojicu optuženih oko 15 minuta i onda su oni došli.
Pejić je, kako tvrdi svjedok, sjedio na mjestu suvozača dok je on vozio a Radaković je sjedio pozadi. “Nastao je muk, niko nije razgovarao”, kazao je svjedok. Tada, kako tvrdi, nije smio pitati šta se desilo. Tek kasnije je saznao da je tada ubijena porodica Ećimović.
Prema optužnici, Radaković i Pejić su 13. juna 1992. godine sa svjedokom S-1 došli u Tukove (općina Prijedor). Jedan od optuženih je u prvoj kući ubio tri člana porodice Ećimović, a u drugoj su obojica pucala i ubila još dva člana.
Radaković je optužen kao pripadnik rezervnog sastava Službe javne bezbjednosti (SJB), dok se za Pejića navodi da je bio u neidentifikovanoj vojnoj ili policijskoj formaciji.
U unakrsnom ispitivanju, svjedok je potvrdio da je 2009. godine razgovarao sa inspektorom Fahrudinom Čamdžićem, kojem je rekao da su “ubice porodice Ećimović, Milorad Radaković i osoba pod nadimkom ‘Ledeni'”.
Na pitanje branitelja Gorana Pejića, Savana Zeca, svjedok je potvrdio da je još jednom razgovarao sa inspektorom kada je otkriven identitet “Ledenog”. Svjedok je pojasnio da nije istina da je on inspektoru Čamdžiću otkrio ime i prezime Pejića, već da mu je sve informacije rekao inspektor.
Svjedok je također negirao da je u ranijim izjavama govorio da je Milorad Radaković u isto vrijeme sa Pejićem ušao u kuću Ećimovića, te da je dok prilazio kući postavljao prigušivač na pušku.
Također, na pitanje branitelja Zeca, svjedok je rekao da nije vidio nikakve ožiljke na licu Pejića, iako je sjedio odmah pored njega na mjestu suvozača.
Suđenje se nastavlja 10. januara.
