Politički uticaj osumnjičenih za ratne zločine na Balkanu još uvijek prisutan

Prošlog mjeseca je lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj sa mobilnog telefona pustio poslanicima u Skupštini pjesmu o Donaldu Trampu, koja je zapravo obrada jedne nacionalističke pjesme. Time se još jednom pokazuje da su osumnjičeni za ratne zločine i dalje uticajni u javnom životu.

Šešeljev slučaj je trenutno u žalbenom postupku pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), koji ga je u martu ove godine prvostepenom presudom oslobodio optužbi.

Međutim, otkako se 2014. godine vratio u Beograd, nakon što je privremeno oslobođen zbog liječenja od raka, on je ponovo na srpskoj političkoj sceni počeo sa svojom huškačkom retorikom iz devedesetih godina o stvaranju ‘Velike Srbije’. U aprilu ove godine izabran je za poslanika u Skupštini, a sada je i član parlamentarnog odbora za kontrolu sigurnosnih agencija.

Dvoje članova njegove stranke, Petar Jojić i Vjerica Radeta, čije izručenje MKSJ i dalje traži zbog navodnih prijetnji, ucjena i pokušaja podmićivanja zaštićenih svjedoka kako oni ne bi svjedočili na suđenju Šešelju, također su izabrani za poslanike u Skupštini Srbije ove godine.

Haški sud je pozvao sve zemlje članice UN-a da ih po mogućnosti uhapse. Srbija još uvijek odbija da ih izruči, a Radeta je ocijenila da je MKSJ – koji se zatvara sljedeće godine – “priča koja je završena”. “Radikali se neće dobrovoljno predati sudu”, rekla je ona za BIRN.

U gotovo svim zemljama bivše Jugoslavije, ljudi koji su optuženi ili osuđeni za zločine u ratovima 1990-ih godina i dalje mogu dobiti javnu podršku koja je dovoljna da budu izabrani.

Političari kojima se sudilo za ratne zločine nalaze se na funkcijama u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu, kao i u Srbiji, dok je u Makedoniji haški osuđenik kandidat za poslanika u parlamentu na predstojećim izborima.

Njihova kontinuirana politička karijera odražava činjenicu da nacionalizam ostaje moćna sila u balkanskoj politici, koja se koristi kao sredstvo za buđenje populističkog zanosa i osvajanje glasova na izborima. Takođe nacionalizam može biti izvor sukoba u diplomatskim odnosima među zemljama bivše Jugoslavije, kao što je to bilo u slučaju Šešeljevog spaljivanja hrvatske zastave u aprilu prošle godine.

Činjenica da oni imaju politički uticaj govori o atmosferi u kojoj je poricanje zločina koje je počinila ‘naša strana’ prihvatljivo, sugerišu analitičari.

“Glasajući za njih, dajemo im legitimitet, podržavamo njihove stavove, podržavamo njihovu prošlost i njihove zločine, i ne samo što se time negiraju sudske odluke, već, što je još važnije, negira se pravo žrtava tih zločina da pronađu mir i (pravnu) satisfakciju”, kaže Aleksandra Letić iz Helsinškog komiteta za ljudska prava Republike Srpske.

“Društvo u kojem brojni građani još uvijek podržavaju zločince i njihovu političku i ekonomsku moć, nije ni približno spremno suočiti se sa svojom prošlošću”, rekla je Letić.

Premijer Srbije Aleksandar Vučić nekada je bio član Šešeljevih radikala i pravni savjetnik u Šešeljevom timu tokom njegovog suđenja pred Haškim tribunalom, sve do 2008. godine kada se razilazi sa Šešeljem i formira Srpsku naprednu stranku, koja je sada na vlasti.

Protiv Vučića ili nekog drugog poslanika iz njegove stranke nema nijedne zvanične optužbe za ratne zločine, ali zato u glavnom odboru koalicionih partnera u Vladi Srbije, Socijalističke partije, sjedi ratni zločinac.

Nikola Šainović, bivši jugoslovenski potpredsjednik vlade, izabran je za člana odbora samo nedjelju dana nakon što se vratio u Beograd, po odsluženju dvije trećine 18-godišnje kazne, na koju je bio osuđen zbog kampanje nasilja tokom rata na Kosovu u cilju prisilnog raseljavanja albanskog stanovništva.

On je bio jedan od najbližih i najpouzdanijih saradnika jugoslovenskog predsjednika i bivšeg lidera Socijalističke partije Slobodana Miloševića, koji je umro tokom suđenja u Hagu 2006. godine.

Milica Kostić, direktorica pravnog programa Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, kaže da u Srbiji nije bilo prave debate o tome ko je odgovoran za ratove iz 1990-ih, pa samim tim ne postoji ni javna svijest o zločinima koji su počinjeni.

“Politička elita u Srbiji, i tu mislim na sve vlade od 1990-ih do danas, nikada nije dozvolila da se u javnosti povede prava debata o odgovornosti predstavnika državnih institucija za zločine počinjene tokom ratova i njihove dostojnosti da nastave obavljati državne funkcije”, rekla je Kostić.

‘Babo’ se vratio

U Bosni i Hercegovini, političke funkcije obavlja niz političara optuženih za ratne zločine, a na vlast je došao i jedan osuđenik, 77-godišnji Fikret Abdić.

Abdić je na lokalnim izborima u oktobru izabran za načelnika opštine Velika Kladuša, gdje su i počinjeni zločini za koje je bio optužen.

Abdić je prije rata bio direktor firme Agrokomerc, sa sjedištem u Velikoj Kladuši, koja je zapošljavala 13.000 ljudi i bila jedna od najuspješnijih poljoprivrednih firmi u bivšoj Jugoslaviji. Zbog uspjeha u poslovanju Abdić je uživao snažnu lokalnu podršku, te je dobio nadimak ‘Babo’.

Tokom rata formirao je samoproglašenu bošnjačku Autonomnu pokrajinu Zapadna Bosna, borio se protiv Bošnjaka lojalnih vladi u Sarajevu i sarađivao sa srpskim i hrvatskim snagama.

Abdić je osuđen za ratne zločine nad zatvorenicima koji su bili pripadnici Armije BiH, ali je u martu 2012. godine oslobođen, nakon što je odslužio dvije trećine 15-godišnje kazne.

Kako izborni zakon u BiH ne brani da se ratni zločinci koji su odslužili svoju kaznu kandiduju za određenu funkciju, on je nesmetano mogao doći na mesto načelnika. “Sve svoje dosadašnje funkcije sam odlično obavljao, pa ću i ovu“, rekao je on nakon imenovanja.

S druge strane, poslaniku u Narodnoj skupštini Republike Srpske Dragomiru Vasiću sudi se za navodno planiranje i provođenje masovnih pogubljenja Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995. godine.

Vasić je u oktobru 2014. godine izabran za poslanika kao kandidat Srpske demokratske stranke, čiji je osnivač Radovan Karadžić, koji je osuđen za genocid i druge zločine pred Haškim tribunalom.

Još nekoliko osoba dovođenih u vezu s ratnim zločinima ima političke funkcije u Bosni i Hercegovini. Na državnom nivou, sadašnji predsjednik parlamenta Predstavničkog doma, Šefik Džaferović, komandir policije u Zenici tokom rata, suočio se prošle godine s navodima da je bio upoznat s ratnim zločinima bošnjačkih snaga nad srpskim civilima, ali da ih nije prijavio.

Međutim, Tužilaštvo BiH odlučilo je da nema dovoljno dokaza za pokretanje istrage protiv Džaferovića, što je razljutilo organizacije žrtava i političare iz RS-a koji su zbog ovoga bojkotovali parlamentarne sjednice. Džaferović je odbacio ove tvrdnje riječima: “To su sve prljave laži.”

Zaim Backović, poslanik u federalnom parlamentu, pripadnik Teritorijalne odbrane u Sarajevu tokom rata, bio je pod istragom i bosanskog i srpskog tužilaštva zbog ubistava pripadnika Jugoslovenske narodne armije tokom njihovog izvlačenja iz glavnog grada BiH 1992. godine. Istraga u Sarajevu završena je bez optužnice, ali je srpsko tužilaštvo nastavilo istragu.

U iščekivanju optužnica novog kosovskog suda

Iako je u zatvoru, Sami Luštaku je ostao na funkciji gradonačelnika Srbice. Naime, on je osuđen na sedam godina zatvora za komandnu odgovornost zbog zloupotrebe civilnih zatvorenika, etničkih Albanaca, koji su tokom rata bili držani u pritvorskom centru OVK u selu Likovac.

Ukoliko je neko na Kosovu konačnom presudom osuđen za ratne zločine, on ne može obavljati državnu funkciju. Predmet Luštakua se sada nalazi pred Vrhovnim sudom Kosova, pred kojim je on uložio žalbu u nadi da će presuda biti poništena.

Druga dva političara, nedavno osuđena za ratne zločine počinjene tokom sukoba na Kosovu krajem 1990-ih, odstupili su sa dužnosti nakon što je Apelacioni sud u Prištini potvrdio njihove osuđujuće presude.

Fadil Demaku se povukao sa mjesta poslanika, a Nedžat Demaku sa pozicije gradonačelnika opštine Glogovac. Obojica su osuđena na tri godine zatvora zbog premlaćivanja zatvorenika u pritvorskom centru OVK u Likovcu.

Sva trojica su bili pripadnici takozvane Dreničke grupe Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), iz koje su nakon rata proizašli brojni politički lideri na Kosovu, među kojima i aktuelni predsjednik Hašim Tači.

Suđenje pripadnicima Dreničke grupe izazvalo je proteste na Kosovu, gdje se gerilci OVK smatraju za borce za slobodu koji su se tokom rata borili protiv srpskih snaga.

Mnogi drugi članovi poslijeratne političke elite na Kosovu su bivši borci OVK. Oni su i dalje uticajni, bez obzira na optužbe s kojima su se neki od njih suočili, jer se one u kosovskoj javnosti često interpretiraju kao pokušaj da se negira pravednost rata.

Fatmir Limaj, aktuelni poslanik i lider političke stranke NISMA (Inicijativa za Kosovo), oslobođen je optužbi za ratne zločine pred Haškim tribunalom i sudovima na Kosovu.

Međutim, Limaja je prošlog mjeseca Specijalno tužilaštvo Kosova ponovo optužilo za ratne zločine, jer, kako stoji u optužnici, u oktobru 1998. godine nije spriječio ubistvo dva civila, kosovska Albanca. On je negirao ove navode.

U ratu poznat kao ‘komandant Čelik’, Limaj je bio na čelu 121. brigade OVK za područje Paštrik.  Nakon rata postao je ministar saobraćaja, ali na ovoj funkciji nije ostao do kraja mandata zbog optužbi za organizovani kriminal i korupciju.

Ramuš Haradinaj, koji je 2005. kratko bio premijer Kosova, pred Haškim tribunalom je takođe oslobođen optužbi za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Po povratku u Prištinu 2012. na hiljade njegovih pristalica dočekalo ga je kao heroja.

On je oslobođen optužbi za torturu i ubijanje Srba i Albanaca za koje se vjerovalo da su srpski saradnici u logoru OVK u Jablanici 1998. godine.

Haradinaj je danas lider opozicione Alijanse za budućnost Kosova (AAK). U februaru se povukao sa funkcije poslanika zbog neslaganja oko ugovora koji je kosovska vlada potpisala sa Srbijom u Briselu. Bivši zamjenik komandanta OVK Lahi Ibrahimaj, koji je oslobođen zajedno s Haradinajem, i dalje je poslanik AAK.

Haradinaj je izjavio da je slanjem osumnjičenih, među kojima je i on, na suđenje u Hagu, Kosovo izvršilo svoju zakonsku obavezu: “Čast nam je da izvršimo obavezu koju Kosovo i njeni građani imaju prema nacionalnom i međunarodnom pravu”, kazao je on za BIRN.

Međutim, on smatra da komandanti OVK ne trebaju biti procesuirani u Hagu: “Težili smo slobodi, borili se za slobodu. A način na koji međunarodna pravda percipira rat na Kosovu je pogrešan”, dodao je on.

Politička elita na Kosovu se može suočiti i s većim izazovima, kada pred Specijalnim većima u Hagu budu pokrenute prve optužnice.

Ovaj novi sud je formiran pod pritiskom Zapada i pred njim će biti procesuirani viši pripadnici OVK za zločine koje su navodno počinili za vrijeme i nakon rata. Ukoliko neko od vodećih političara na Kosovu bude optužen ili osuđen, prema mišljenju analitičara, to bi moglo transformisati političku scenu u ovoj zemlji.

Hrvatski nacionalisti pune naslovnice

Penzionisani general Branimir Glavaš, nezvanični vođa desničarske stranke Hrvatski demokratski sabor Slavonije i Baranje (HDSSB), na izborima u septembru ponovo je izabran za poslanika, iako ga očekuje ponovno suđenje za ratne zločine.

Tokom rata, Glavaš je bio komandant odbrane Osijeka, a između 1990-ih i sredinom 2000-ih bio je i uticajni poslanik desničarske Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), kao i župan Osječko-baranjske županije.

Osuđen je za ratne zločine u dva slučaja – slučaj ‘Garaža’, u kojem je optužen za komandnu odgovornost zbog mučenja i ubijanja civila ispred jedne garaže 1991. godine, te slučaj ‘Selotejp’, koji je dobio takav naziv jer su žrtve koje su bile pogubljene na obali rijeke 1991–1992. bile vezivane selotejpom.

Prema hrvatskom zakonu, osobe kojima je izrečena pravosnažna presuda za ratne zločine ne mogu biti imenovane za državne funkcije. Međutim, pošto je u januaru 2015. godine Ustavni sud ukinuo Glavašu presudu, on se vratio u Sabor na izborima održanim te iste godine, a zatim je ponovo izabran u septembru 2016. On je prošlog mjeseca predao svoje mjesto stranačkom kolegi, ali još uvijek nije poznat datum početka njegovog ponovnog suđenja.

Iako je popularnost njegove stranke opala, Glavaševa HDSSB i dalje puni naslovnice skandalima poput prošlogodišnjeg paradiranja grupe mladića u crnim uniformama pod nazivom Slavonska sokolska garda tokom predizborne kampanje ove partije. Glavaš je takođe izazvao kontroverze pozirajući sa bocom vina na čijoj je etiketi lik Adolfa Hitlera.

Hrvatska vlada, koju predvodi HDZ, nedavno je na važnu poziciju imenovala još jednog penzionisanog generala koji je oslobođen optužbi za ratne zločine – Antu Gotovinu. Gotovina, kojeg je Haški tribunal 2012. godine oslobodio optužbi za ubistva i deportaciju srpskih civila tokom operacije hrvatske vojske ‘Oluja’, imenovan je za specijalnog savjetnika za razvijanje strategije nacionalne sigurnosti u Ministarstvu obrane.

Iako više nije aktivan političar, HDZ-ov veteran Vladimir Šeks, koji je optužen za ratne zločine u Srbiji, ostaje i dalje na političkoj sceni. Do februara je bio savjetnik hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

Srpske vlasti vode istragu protiv Šeksa i Branimira Glavaša, te hrvatskog ministra unutrašnjih poslova iz 1990-ih godina Ivana Vekića i njegovog pomoćnika i komandira policije Tomislava Merčepa zbog navodnog poticanja drugih lica u izvršenju ‘genocida’ nad lokalnim Srbima u Vukovaru.

Županijski sud u Zagrebu u maju je osudio Merčepa na pet i po godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom, odnosno za komandnu odgovornost za ubistvo 46 civila koje je 1991. godine počinila jedinica policijskih rezervista poznata kao ‘Merčepovci’.

Mada je politička karijera Merčepa bila neuspješna, on je često prisutan na državnim svečanim događajima poput inauguracije Grabar Kitarović u februaru prošle godine, gde se našao među VIP gostima.

Hrvatski politički analitičar Žarko Puhovski smatra da je kontinuirano prisustvo osoba poput Glavaša i Merčepa u javnom životu dokaz da je dosadašnji proces suočavanja sa prošlošću neuspješan.

“Ova generacija nije uspjela ništa uraditi; možda će slijedeća generacija uspjeti”, rekao je Puhovski za BIRN.

‘Makedonski heroj’ u trci za poslanika

Bivši policajac Johan Tarčulovski, jedina osoba iz Makedonije koju je Haški tribunal osudio za ratne zločine, kandidat je za poslanika vladajuće VMRO-DPMNE na izborima koji će se održati ovog mjeseca.

Makedonija nema zakon kojim se osuđenicima za ratne zločine zabranjuje da budu nosioci političkih funkcija.

Haški tribunal je Tarčulovskog osudio na 12 godina zatvora jer je vodio policijsku jedinicu koja je 2001. godine ubila civile albanske nacionalnosti i počinila druge zločine u selu Ljuboten u blizini Skoplja, naseljenom albanskim stanovništvom.

Zločin je počinjen tokom kratkotrajnog oružanog sukoba 2001. godine između makedonskih snaga bezbjednosti i albanskih pobunjenika, pripadnika Oslobodilačke narodne armije (ONA), čiji su bivši lideri danas vođe albanske partije Demokratska unija za integraciju, koja je u vladajućoj koaliciji zajedno sa VMRO-DPMNE.

Kada se 2013. godine Tarčulovski vratio u Makedoniju, vlada mu je, na čelu sa VMRO-DPMNE, priredila herojski doček u Skoplju. On je nakon toga postao ikona vladajuće stranke, gdje važi za ‘branitelja’ Makedonije i žrtvu nepravednog suđenja u Hagu. Na sastancima i skupovima partije, u kojoj ima istaknutu poziciju organizacijskog sekretara, često drži patriotske govore.

Haški tribunal je još četiri slučaja koja su se odnosila na ratni zločin iz sukoba 2001. godine vratio u Makedoniju na procesuiranje pred domaćim sudovima, ali je vladajuća koalicija VMRO-DPMNE / DUI glasala za amnestiju ovih slučajeva i zatvorila poglavlje o njima.

Sva četiri slučaja su se odnosila na zločine koje su navodno počinili albanski gerilci, od kojih su neki visoki funkcioneri DUI-a.

U prvom slučaju, celo desetočlano rukovodstvo ONA-e, koje je većinom danas u vrhu DUI-a, optuženo je po komandnoj odgovornosti za radnje koje su rezultirale ratnim zločinima, kao što je masakr vojnika i policajaca u blizini sela Vejce.

Politički lider pobunjenika, Ali Ahmeti, koji je sada na čelu DUI-a, bio je najistaknutija figura povezana sa slučajem Vejce.

Drugi slučaj koji je amnestiran povezuje pobunjenike sa navodnim otmicama i ubistavima 12 makedonskih civila od strane paravojnih formacija u blizini grada Tetova. Tijela žrtava su kasnije pronađena u masovnoj grobnici.

Daut Redžepi Leka bio je optužen da je vodio paravojnu grupu, ali je on izjavio da nije kriv. Dok je za njega bio raspisan nalog za hapšenje, on je 2006. godine bio izabran za poslanika opozicione Demokratske partije Albanaca. Danas više nije politički aktivan.

Drugi slučaj koji je otvoren, a potom i zatvoren, jeste slučaj protiv Sajdula Durakua, komandanta ONA-e, koji je kasnije postao jedan od viših zvaničnika DUI-a. On je optužen da je presjekao dovod vode u gradu Kumanovo tokom sukoba 2001. Duraku je bio ministar poljoprivrede od 2004. do 2006, potom poslanik DUI-a, a sada je gradonačelnik Lipkova, opštine pored Kumanova.

Neodgovorena pitanja iz sukoba 2001., koja nisu imala sudski epilog, i dalje truje odnose između većinske makedonske zajednice u zemlji i albanske manjine, izjavio je za BIRN politički analitičar Ismet Ramadani, bivši poslanik.

“Sve dok pravosudni sistem ne funkcioniše i dok je pod uticajem političkih stranaka, biće teško ići napred”, kaže Ramadani. “Nepovjerenje između zajednica … opterećuje put Makedonije ka demokratizaciji i okončanju političke krize, koja je često rizik za bezbjednost zemlje.”

• Ovaj tekst je izmjenjen kako bi se pojasnilo da Šefik Džaferović nikada službeno nije optužen za krivično djelo ratnog zločina.