This post is also available in:
Prvostepenom presudom, Zmijanjac je proglašen krivim da je u julu 1992. godine izveo iz kuće Halila Dedića i vodio ga putem dok mu je držao pušku uperenu u leđa, da bi ga onda ubio.
Predsjedavajuća Sudskog vijeća, Minka Kreho, rekla je da Tužilaštvo BiH nije uspjelo dokazati da je Zmijanjac učinio djelo u sklopu širokog i sistematičnog napada na području Prijedora.
“Sam svjedok, Halid Dedić, govori da je čuo kako je Zmijanjcu ponuđeno 600 maraka za ubistvo njegovog oca, a drugi svjedok, Ismet Dedić, govori kako mu je čudno što je Zmijanjac ubio Halila Dedića, jer je i sam oženjen Bošnjakinjom”, rekla je Kreho.
Kreho je izdvojila i iskaze svjedokinja Dijane Brkić i Emire Žerić, jer su detaljno i jasno opisale događaj ubistva i zbog toga im je sud poklonio povjerenje.
Sudsko vijeće smatra da Tužilaštvo BiH nije uspjelo dokazati ni da je Zmijanjac bio pripadnik neke vojne ili policijske formacije.
Za dio u kojem je navedeno da je Zmijanjac došao pred kuću gdje je boravio sin ubijenog Halida Dedića, tražio ga i prijetio osobama koje su se tu nalazile, Sudsko vijeće je izostavilo iz osuđujućeg dijela presude. Kao razlog, Kreho je navela da Tužilaštvo BiH nije razjasnilo posljedice i okolnosti događaja.
Prema presudi, Zmijanjac je bio svjestan da čini krivično djelo sa visokom stopom umišljaja.
Također, Sud BiH je naglasio da nije bilo otežavajućih okolnosti prilikom određivanja visine kazne za počinjeno djelo, te da stoga smatra da će izrečena presuda i kazna ispuniti svrhu kažnjavanja.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.
