Schwendiman: Imamo dovoljno dokaza da podignemo optužnice

Schwendiman, međutim, ističe da su njegova meta osumnjičeni zločinci, a ne Oslobodilačka vojska Kosova (OVK).

“Ja ne idem za organizacijom, ne idem za etničkom grupom, već tražim individualnu odgovornost za ono što je učinjeno”, kaže David Schwendiman u intervjuu za BIRN.

“Ako ta poruka postane jasna ljudima koji su ovim pogođeni, onda će možda oni shvatiti da sud nije ni proalbanski ni antialbanski, nije ni prosrpski ni antisrpski, već da samo radimo svoj posao”, naglašava Schwendiman.

Schwendiman je glavni tužilac novog Specijalizovanog tužilaštva u Haagu koje ima mandat da procesuira zločine bivših boraca OVK počinjene od 1998. do 2000. godine. Očekuje se da budu optuženi komandanti OVK za zločine koje su navodno počinili tokom i nakon sukoba sa srpskim snagama, iako se prve optužnice još uvijek čekaju.

Na Kosovu se novi sud smatra pristrasnim, jer će se pred njim suditi samo bivšim borcima OVK – na koje većina albanskog stanovništva na Kosovu gleda kao na oslobodioce – dok u Srbiji sud ima široku podršku, jer postoji nada da će on procesuirati zločine protiv Srba.

Schwendiman naglašava da glavna poruka koju je on želio prenijeti tokom svoje prve posjete Srbiji i Kosovu, koju je obavio prošle sedmice, jeste da će on biti nezavisan i da neće biti izložen nikakvim političkim uticajima.

“Naš zadatak je da gledamo na pojedince, a ne na etničke grupe; znam da tamo postoji takva percepcija – i ja ne mogu učiniti mnogo oko toga, osim da radim svoj posao i da ga radim ispravno”, objašnjava on.

Pred ovim sudom će biti razmatrani slučajevi proistekli iz izvještaja Specijalnog istražnog tima EU (SITF) iz 2014. godine, u kojem se navodi da će se neimenovani zvaničnici OVK suočiti s optužbama zbog “kampanje progona” nad Srbima, Romima i Albancima za koje se vjerovalo da su saradnici beogradskog režima.

[quote align=”right”]

[quote]

Albanska veza

U izvještaju SITF-a iz 2014. i izvještaju Vijeća Evrope iz 2011. navodi se da su neke od kriminalnih aktivnosti sprovedene u susjednoj Albaniji. Pred sudovima na Kosovu je osuđeno nekoliko pripadnika OVK za učešća u mučenju zatvorenika u albanskim logorima u aprilu, maju i junu 1999. godine, tokom sukoba na Kosovu. OVK je imala bazu u albanskom gradu Kukes, odakle su vođene prekogranične gerilske operacije. OVK je također formirala mrežu zatvora u svojim bazama u Albaniji i na Kosovu za vrijeme i nakon sukoba. SITF je u nekoliko navrata posjetio Albaniju, uprkos činjenici da su albanske vlasti prvobitno odbile da se sprovede istraga na ovoj teritoriji.

“Naslijedio sam dobar odnos koji je Clint (Williamson, SITF-ov glavni istražitelj) uspostavio s albanskom vladom i ja u potpunosti očekujem da će nam oni pružiti pomoć da uradimo ono što moramo. Ići ću gdje budem morao i ja ne zatvaram vrata nikome”, kaže Schwendiman.

[/quote]

[/quote]

Navodni zločini uključuju ubistva, otmice, nezakonita pritvaranja i seksualno nasilje.

Kosovski i srpski mediji naširoko spekulišu o tome ko će biti procesuiran od ovog suda.

U izvještaju Vijeća Evrope iz 2011. godine, koji je bio osnov za istragu SITF-a, navodi se da je predsjednik Kosova Hashim Thaci bio ključna figura u mreži organizovanog kriminala kome se pripisuje odgovornost za kršenje ljudskih prava u poslijeratnom Kosovu. Thaci je, međutim, negirao ove navode.

Ipak, Schwendiman je odbio identifikovati osobe koje su pod istragom, a jedan od razloga za njegovu prošlosedmičnu posjetu Beogradu i Prištini, kako je dodao, jeste da upravo prekine takve spekulacije.

“Želio sam naglasiti pitanje nagađanja, pretpostavki i glasina i objasniti ljudima da ne treba vjerovati nečemu što ne dolazi od mene”, ističe on.

Obezbjeđivanje pomoći i nezavisnost

Prošlosedmična posjeta je bila prva Schwendimanova posjeta Srbiji i Kosovu, ali ne i prvo iskustvo s Balkanom. Naime, on je od 2006. do 2009. godine radio kao međunarodni tužilac u Bosni i Hercegovini u Specijalnom odjeljenju za ratne zločine Tužilaštva BiH.

“Nikada nisam bio u Prištini i u Beogradu iako sam bio u regionu. Želio sam, kako nastavljamo ka sljedećoj fazi, da upoznam ljude s kojima ćemo sarađivati i da ih uvjerim da mi cijenimo njihovu kontinuiranu podršku i napore. Također sam htio da oni od mene čuju o ključnim stvarima mog posla i o mojim odgovornostima”, kaže Schwendiman za BIRN.

U Prištini i Beogradu on se sastao s visokim zvaničnicima od kojih će mu biti potrebna kontinuirana podrška.

“Također sam govorio o svom mandatu, koji nije nepreglednog obima, već je fokusiran, a ja sam specijalni tužilac ne zato što ima nešto specijalno u vezi sa mnom, već zato što je zadatak usmjeren, nije kao opća plenarna nadležnost tribunala, već vrlo fokusiran mandat”, objašnjava on.

Specijalni sud će se baviti zločinima počinjenim u periodu od 1. januara 1998. do 31. decembra 2000. godine, ali će procesuirati samo jednu stranu, odnosno umiješane kosovske Albance. U pitanju je novi pristup koji se fokusira na odgovornost “pobjednika” u sukobu.

Schwendiman, ipak, ponovo naglašava da to ne znači da su optužnice pristrasne.

“Želio sam da istaknem svoju nezavisnost, da je ključni posao koji obavljam nezavisan, i da će se sve što budem radio zasnivati isključivo na mom razumijevanju činjenica koje smo prikupili i koje i dalje prikupljamo, kao i na zakonu kako sam ga ja pročitao. A zakon, kao što znate, apsorbuje i integriše međunarodne standarde koji već postoje, što bih volio da ljudi shvate”, dodaje Schwendiman.

On i njegov tim također žele da obezbijede kontinuiranu pomoć koja im je potrebna i iz Srbije i s Kosova, što podrazumijeva pristup dokumentima, svjedocima i svakom drugom materijalu koji se smatra važnim za njihovu istragu.

“Kosovska vlada je tokom istrage pomagala na razne načine, kao i EULEX (Misija EU za vladavinu prava na Kosovu). Od svih s kojima smo razgovarali tokom ove posjete dobio sam uvjerenje da ćemo imati svu pomoć koja nam je potrebna, i ja sam apsolutno ubijeđen da će tako biti”, ističe Schwendiman.

“Jedan od ciljeva ove posjete je bio da upoznam ljude koji će biti odgovorni za to, da ih pogledam u oči, da im kažem šta želim i da ih zamolim da mi potvrde svoju podršku”, dodaje on.

Čvrsta osnova dokaza

Ipak, i dalje ostaje nepoznato ko će sprovoditi hapšenja i kako će teći proces ekstradicije.

Također, tek treba utvrditi koje će dokaze Specijalizovano tužilaštvo moći koristiti.

Tokom 17-godišnjeg prisustva međunarodnih misija na Kosovu, prikupljene su informacije u gotovo 1.000 predmeta, iako mnogi od njih nikada nisu ušli u fazu suđenja. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je također radio na mnogo slučajeva koji se odnose na rat na Kosovu.

Prema zakonu Kosova o Specijalizovanim vijećima, čije je usvajanje omogućilo formiranje suda, “dokazi prikupljeni u krivičnim postupcima ili istragama u okviru predmeta koji su u nadležnosti Specijalizovanih vijeća, prije njihovog osnivanja, od strane bilo kog nacionalnog ili međunarodnog organa ili agencije za sprovođenje zakona ili za sprovođenje krivične istrage, uključujući i kosovskog državnog tužioca, svaki policijski organ na Kosovu, MKSJ, EULEX ili SITF, mogu biti prihvaćeni pred Specijalizovanim vijećima”.

Sve ove institucije imaju hiljade stranica svjedočenja, izvještaja, naredbi i drugih dokumenata koji se mogu koristiti od strane specijalizovanog tužioca, ali šta se može koristiti u sudu, bit će jasno tek kada budu usvojene procedure i dokazi, nakon prethodnog izbora sudija i predsjednika.

“Siguran sam da će biti mješavina onoga što možemo i što ne možemo da koristimo; u BiH, naprimjer, morali smo pozivati žive svjedoke da svjedoče, ali su sudovi mogli da prihvate i već utvrđene činjenice”, govori Schwendiman.

Iako su se mnogi pitali da li je, s obzirom na nedostatke pisanih naredbi, zaista moguće dokazati zločine počinjene od strane gerilskih snaga kao što je OVK, Schwendiman izražava uvjerenje da je to moguće, ističući da mu je glavni istražitelj SITF-a Clint Williamson ostavio solidnu osnovu dokaza.

“Ne bih prihvatio posao da Clint i ja nismo pričali o onome što je, prema njemu, postignuto do jula 2014. (kada je SITF objavio svoj izvještaj). Radio sam na ovome godinu i po dana kao glavni istražitelj i ne bih preuzeo posao glavnog tužioca da nisam vjerovao da postoji mogućnost za sljedeći korak, a to je optužnica”, kaže on.

Međutim, Schwendiman je svjestan da će se u velikoj mjeri morati osloniti na svjedoke i njihove izjave. Obezbijediti sigurnost zaštićenim svjedocima koji će svjedočiti o zločinima počinjenim tokom rata na Kosovu bio je problem za sve institucije koje su u prošlosti učestvovale u gonjenju takvih slučajeva – MKSJ, Misija UN-a na Kosovu (UNMIK), EULEX i domaći sudovi u Srbiji i na Kosovu.

“Zaštita onih za koje procjenjujemo da su ugroženi ili ranjivi zbog učešća u ovom procesu apsolutno je od vitalnog značaja. Za to imam ovlaštenja, kao i uvjeravanja da ću dobiti pomoć za taj poduhvat, ali ne mogu niti hoću da govorim o konkretnim timovima ili metodama koje koristimo ili ćemo koristiti da bismo to ostvarili”, potencira on.

Brojni svjedoci su u dosadašnjim suđenjima pripadnicima OVK na Kosovu i u Haagu mijenjali svoje iskaze.

“To je veliki problem za nas, veliki izazov, to je nešto što uzimamo vrlo ozbiljno, čemu smo posvetili mnogo vremena i truda kako bismo to riješili. Moramo zadržati povjerenje koje ljudi imaju u nas i stoga ćemo na sve načine nastojati da zaštitimo ugrožene”, kaže Schwendiman.

Zastrašivanje u zajednici

Schwendiman se prvi put susreo sa zastrašivanjem svjedoka dok je sprovodio istrage o zločinima počinjenim tokom rata u BiH.

“U Bosni i Hercegovini to nije bilo uobičajeno, ali se dešavalo. Ljudi bi izgubili porodicu i podršku, a bilo je i počinitelja koji su živjeli u njihovom susjedstvu i ja sam tražio od tih ljudi da dođu i da svjedoče; iako su njihova imena bila redigovana u optužnici, savršeno bih razumio kada bi dolazili i rekli ‘ne’”, podsjeća se Schwendiman.

On se prisjeća jedne žene koja je odbila ući u sudnicu zbog društvenog pritiska da ne govori ništa, kako to ne bi prouzrokovalo potencijalne probleme.

“Nije bila obeshrabrena od strane zajednice počinioca, već od svoje zajednice, u kojoj su joj govorili: ‘Ne treba da radiš to, znaš da to nama donosi samo tenzije, zašto želiš da govoriš?’”, kaže on.

“Ipak, uspjeli smo da je ubijedimo. Često smo je posjećivali i razgovarali s njom o tome i trudili se da budemo osjećajni. Razgovarali smo i s njenim sinom, koji je mogao da je uvjeri da ona ima podršku. Najvažnije je da ljudi steknu povjerenje u nas”, dodaje on.

Kako naglašava, iskustvo u BiH omogućilo mu je da takvim situacijama pristupa s dubljim nivoom razumijevanja.

“Važno je biti senzitivan sa stvarima u kojima nemate iskustva i da se ne pretvarate da imate. Ne mogu nekome reći da shvatam kroz šta je prošao kad ne razumijem, kad nemam pojma”, kaže on.

“Vi pričate s ljudima koji su preživjeli najstrašnija djela koja možete zamisliti, koji su ostali bez suza, za koje nije ostalo prave nade, koji ne žive gdje su živjeli, koji su raseljeni… U njima je puno razočarenja, mržnje, zbog čega im je veoma teško prići, ali to dolazi sa iskustvom”, dodaje on.

Kao i u BiH, on se nada da će njegova istraga pomoći u potrazi za posmrtnim ostacima oko 1.660 osoba koje su nestale u sukobu na Kosovu.

“Imam iskustva u tome i apsolutno se trudim da pomognem koliko mogu da se oni lociraju, ekshumiraju i vrate svojim porodicama”, govori Schwendiman.

[quote align=”left”]

Primat Specijalizovanih vijeća i Specijalizovanog tužilaštva

Prema zakonu Kosova o Specijalizovanim vijećima, novi sud ima primat nad svim drugim sudovima na Kosovu. “Član 10 i 11 ovog zakona daju primat tužiocima po svim pitanjima u okviru mandata”, navodi Schwendiman.

Prema članu 10 ovog zakona, on može u svakom trenutku donijeti odluku o tome da li će slučaj koji je istraživalo Tužilaštvo Kosova – i svi dokumenti koji se odnose na taj slučaj – biti prebačeni Specijalizovanim vijećima. Međutim, ne zna se šta će biti u slučajevima kada specijalni sud traži nekoga kome se sudi na Kosovu zbog drugog zločina. Kada je u takvim slučajevima MKSJ podizao optužnice, suđenja osumnjičenih pred domaćim sudovima su pauzirana do donošenja konačne presude u Haškom tribunalu.

[/quote]

On je, međutim, svjestan velikih očekivanja koja neki ljudi imaju u vezi s njim, posebno u Srbiji, gdje se na novi sud gleda kao na jedinstvenu priliku da se donese pravda za srpske žrtve.

“Osjećam veliku empatiju za to i učinit ću sve što mogu, ali moram biti i realan, iskren i transparentan što je više moguće”, kaže on.

“Upravljanje očekivanjima je užasno važno, jer će ono uticati na to da li će ishod biti doživljen kao legitiman ili ne. To je veliki cilj za mene, i dat ću sve od sebe da pomognem ljudima da shvate šta mogu očekivati, a nakon toga me oni mogu smatrati odgovornim ukoliko uspijem, odnosno ne uspijem ispuniti ta očekivanja”, dodaje on.

Međutim, kao i kod drugih međunarodnih sudova, određeni nivo razočaranja je neizbježan, priznaje on.

“Uvijek će biti ljudi koji su razočarani, nemam nikakve sumnje u to”, ističe on.

Iako je od završetka rata na Kosovu prošlo 17 godina, Schwendiman smatra da je dovođenje počinilaca zločina pred lice pravde važno za budućnost zemlje.

“Bez obzira na ono što se prije događalo, postoje vječita pitanja o stvarima koje su se dogodile u ratu i koje utiču na okolinu i lično pogađaju ljude”, tvrdi on.