Vedrana Mijović, tužiteljica Tužilaštva BiH, pročitala je optužicu koja u 13 tačaka tereti Aleševića da je u svojstvu referenta u vodu Vojne policije 505. bužimske brigade Petog korpusa ABiH zlostavljao civile i ratne zarobljenike u improvizovanom zatvoru koji je bio smješten u podrumskim prostorijama bivšeg hotela “Radoč” u Bužimu.
Zločini su se, prema optužnici, dogodili od decembra 1994. do kraja 1995. godine.
Prema optužnici, Alešević je zločin počinio nad zarobljenim pripadnicima Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NOAPZB), kao i simpatizerima NOAPZB-a.
“Optuženi Alešević je, zajedno sa drugim pripadnicima ABiH, zarobljenike izvodio u dvorište komande, udarao ih, teško zlostavljao i to na način da je na neke bacao teške građevinske blokove”, kazala je tužiteljica Mijović.
Kako se navodi u jednoj od tačaka optužnice, zatvorenici su bili prisiljeni na seksualno zlostavljanje, ali i na međusobno povređivanje.
“Među zlostavljanim zatvorenicima bilo je i maloljetnika, a neki su podlegli od posljedica zlostavljanja, čestog batinjanja, kao i zbog nedostatka medicinske pomoći”, izjavila je Mijović.
Kako bi dokazala da je Alešević učinio djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret, tužiteljica je rekla da će to dokazati preko svjedoka i materijalnih dokaza.
Sulejman Kadić, branilac optuženog Aleševića, kazao je da su navodi optužnice netačni, te da Tužilaštvo nema dokaza koji bi potkrijepili ove navode.
Kadić je napomenuo da je optuženi u to vrijeme bio jako mlad i obavljao je poslove “ćate”, te da u zatvoru nije imao nikakvu komandnu ulogu.
“Moj branjenik je došao sa vukovarskog ratišta. Već tada je imao znakove psihičkih smetnji koje ga i danas muče. Njega je čak i bilo strah tih nekih policajaca u zatvoru”, objasnio je Kadić.
Optuženi Alešević je napomenuo da ima informaciju kako su nekim ljudima obećani veliki novci da svjedoče protiv njega.
“Časni Sude, ja ne znam kako ću se odbraniti ako njih troje ‘slože’ istu priču. Kao savjestan čovjek, naučen sam da živim iskreno i pošteno. Znam da su se u zatvoru dešavale strašne stvari koje su i mene traumatizirale, ali, ne daj Bože da je neko od moje ruke nastradao, ili podlegao. To nije istina”, rekao je optuženi.
Svjedok Mustafa Miljković koji je u martu 1995. godine bio zarobljen kao pripadnik NOAPZB-a i sa još trojicom saboraca odveden i zatvoren u prostorije nekadašnjeg hotela “Radoč”, kazao je da je pretučen šest puta. Najčešće, kako je istaknuo, udarali su ga pripadnici Vojne policije – Bajraktarević, Isaković i Salkić.
“Osim njih, bilo je i policajaca kojima nisam znao imena. Tukli su nas palicama, flašama, fosnama, rukama, nogama – tukli su nas čime su stigli”, kazao je Miljković, svjedočeći u korist Tužilaštva BiH.
Potvrdio je da se sjeća da ga je jednom, tokom tučnjave, udario i optuženi Alešević, nogom u glavu, ali nije znao da potvrdi kada je to tačno bilo.
“Ja ne mogu da kažem da li je to bila prva tučnjava ili treća. Znam samo da me je jednom, ili dva puta, on udarao”, kazao je Miljković, te dodao da se optuženog Aleševića sjeća pod nadimkom Medica.
Kako je objasnio, nakon rata je saznao njegovo pravo ime i prezime. Svjedok je kazao da je od drugih zatvorenika čuo da je bio upravnik zatvora, prepoznavši optuženog u sudnici.
“Ja ne znam je li to istina, ili nije. Ponavljam da sam to čuo od drugih zarobljenika. Vjerovatno postoji dokumentacija o tome i sud će to utvrditi”, kazao je svjedok Miljković.
Nastavak suđenja zakazan je za 12. decembar.
