Bošnjak i ostali: Udarali Miloš, Đaja i Bošnjak

Mušan Šarančić je posvjedočio kako je s područja Nevesinja s drugim osobama doveden u Bileću u junu 1992. godine. Tu ih je, kako je naveo, dočekao špalir čuvara koji su ih tukli, te naglasio da su vođeni na ispitivanje u prostoriju na spratu i da je “degenečen ko god je davao izjavu”.

“Najviše se tad sjećam Miloša. Kasnije sam saznao da se preziva Mavrak”, rekao je svjedok, dodavši da su tu bila prisutna tri do četiri stražara.

Svjedok je ustvrdio da je uvijek bilo maltretiranja, istaknuvši da su njega udarali “Miloš, Đaja i Bošnjak”.

Šarančić je svjedočio na suđenju Borisu Bošnjaku, Milošu Mavraku, Miodragu Grubačiću i Iliji Đajiću, optuženima za progon nesrpskog civilnog stanovništva u periodu od maja do augusta 1992. godine. Njima je na teret stavljeno da su svakodnevno učestvovali u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni “Moša Pijade” u Bileći, te da su omogućavali drugima da ulaze i udaraju ih.

Prema optužnici, Bošnjak je bio pripadnik 7. bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) te je obavljao dužnost kamandira straže, a ostala trojica su bili pripadnici VRS-a i stražari u logoru u Bileći.

Svjedok se prisjetio prilike kad je doveden u dežuranu, gdje je sjedio Miloš i gdje je bila psihički bolesna žena, polugola i krvava. Napomenuo je da mu je “gospoda koja ih je čuvala” rekla da ima s njom odnos, a kada je svjedok kazao da ne može, bio je udaran. Naglasio je i da ga je “Miloš još jednom udario odozdo”.

Svjedok se rekao kako je druge prilike Bošnjak naredio da Nevesinjani izađu na hodnik.

“Bio je Bošnjak, Đaja, mislim da tad Miloš nije bio, bio je neki plavi. (…) Pitali su ko ima naoružanje”, izjavio je Šarančić, dodavši da su ga tada Đaja i Bošnjak više puta udarali. Istakao je da je vidio da su tukli i još dvije osobe.

Šarančić je kazao da vidi “Miloša, Đaju i Bošnjaka” u sudnici, a dvije Odbrane su prigovorile, rekavši da “prepoznavanje u sudnici nema nikakvu vrijednost”.

Svjedok je ispričao i da su tokom rata stradale njegova trudna žena i majka. Posmrtne ostatke majke, naveo je, još uvijek nije pronašao, dok je kosti supruge našao iznad Nevesinja.

U unakrsnom ispitivanju svjedok je kazao da je nakon izlaska iz logora u razgovoru s drugim logorašima saznao da se Bošnjak zove Boris. Rekao je i da je na isti način saznao da se Miloš preziva Mavrak. Odbrani Grubačića svjedok je kazao da optuženog ne poznaje.

Odbrana optuženog Đajića je rekla kako svjedok u izjavi iz 2014. godine nije spominjao osobu zvanu Đaja, na šta je on kazao da je u međuvremenu razgovarao s jednom osobom i “sjetio se da je Đaja”. Svjedok nije znao Đajino ime i prezime, ali je ustvrdio da ga pamti iz hodnika.

Na ovom ročištu svjedočio je i Samir Sarić, koji je rekao da ima saznanja kako je njegov otac iz Gacka prebačen u logor u kasarnu u Bileći, gdje je i preminuo 1992. godine.

Suđenje će se nastaviti 15. novembra.