Vlasenko i ostali: Odbrana zatražila oslobađajuću presudu

Branilac Radovan Stanić je istakao da se iz izvedenih dokaza može zaključiti da prvooptuženi Vlasenko nije učestvovao u izvršenju zločina protiv čovječnosti i drugim nečovječnim djelima.

“Predlažem da se oslobodi optužbe s obzirom da nije dokazano da je van svake razumne sumnje počinio djelo koje mu se stavlja na teret”, kazao je Stanić.

I sam optuženi je izjavio da nije učestvovao u akcijama, progonu, maltretiranju ili ubistvima.

“Nikom ružnu riječ nisam rekao”, kazao je Vlasenko, dodavši da nije vidio ko je doveo niti odveo komšije od kuće u kojoj je boravio, te da ih niko nije maltretirao dok je on bio tu.

Prema optužnici, Mitar i Rade Vlasenko te Drago Končar su 26. maja 1992. učestvovali u pretresu bošnjačkih kuća u Kozarcu (općina Prijedor), nakon čega su grupu civila odveli do kuće Mitra Vlasenka, gdje su zlostavljani, a potom su muškarci iz grupe odvedeni u logore Omarska, Trnopolje i Keraterm.

Sva trojica optuženih se terete da su 4. juna 1992. godine tokom pretresa u Kozarcu pronašli grupu od osam civila koja se krila u jednoj kući, a zatim ih ubili.

Rade Vlasenko je optužen i da je, s još jednom osobom, krajem jula ili početkom augusta 1992. iz Trnopolja izveo dvojicu zatvorenika bošnjačke nacionalnosti, koje je odveo na prinudni rad, a zatim jednog od njih ubio, dok je drugi uspio pobjeći.

Odbrana je naglasila da iz dokaza proizlazi da 26. maja 1992. godine Mitar Vlasenko nije nikog privodio, a da je 4. juna bio u Prijedoru, pa se ne može vremenski ni prostorno dovesti u vezu sa strijeljanjem civila.

Stanić je istakao da je utvrđeno kako te osobe nisu bile civili, nego pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) Kozarac koji su poginuli u borbama sa srpskim snagama, te da niko od njih nije strijeljan 4. juna. Dodao je da je utvrđeno da su stradali u različito vrijeme i na različitim lokacijama.

Osvrćući se na iskaze svjedoka, Stanić je posebno naglasio iskaz svjedoka S-1, koji je saslušan bez prisustva javnosti. On je istakao da su iskazi S-1 tokom istrage, upravnih postupaka te glavnog pretresa u bitnim činjenicama međusobno različiti.

Odbrana je navela da je svjedok kazao da je očevidac strijeljanja 4. juna i, prema izjavi koju je dao Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), saznanja o tome ima od druge osobe.

Stanić je naglasio da je jedini zaključak da S-1 nije bio očevidac tih događaja, niti da su se oni desili na način kako je to opisano u optužnici. Napomenuo je da ostali svjedoci navode da njihova saznanja o ovom događaju potiču upravo od S-1, “po priči rekla-kazala”.

“Nijedna izjava S-1 pred Sudom nema kredibilitet jer ga nema ni svjedok”, rekao je Stanić.

Govoreći o svjedocima Odbrane, Stanić je naveo da su oni kazali da su međunacionalni odnosi bili dobri do 1991. godine, te da optuženi nisu bili u zavadi s komšijama. Oni su potvrdili, prema Odbrani, da su na ovom području bili postavljeni punktovi “na obje strane”.

Suđenje će se nastaviti 25. oktobra, kada će Odbrana Radeta Vlasenka iznijeti svoju završnu riječ.