Članak

Josipović i ostali: Preživio strijeljanje u Orahovcu

23. Avgusta 2016.15:19
U nastavku suđenja za genocid u Srebrenici, svjedok Tužilaštva BiH ispričao je kako je preživio strijeljanje na livadi u blizini zvorničkog sela Orahovac u julu 1995. godine.

Mevludin Orić kazao je da je jutro nakon pada Srebrenice, 11. jula 1992., krenuo za Tuzlu. Prema njegovim riječima, u koloni koja je šumom krenula za Tuzlu bilo je od 14.000 do 15.000 ljudi, uključujući i njegovog oca.

“Moj otac nije preživio. Našli su devet kostiju i ove godine sam ga ukopao”, kazao je Orić.

On je rekao da su ljudi u koloni ginuli, jer su padale granate i pucali rafali sa svih strana. Prema njegovim riječima, 70 posto ljudi u koloni bili su civili, bez pušaka.

“Kako ljudi ustaju tako ih kosi, nisam uspio da nađem babu.(…) Po mojoj procjeni, najmanje 500 ljudi je izginulo”, kazao je Orić.

On je rekao da je 13. jula uhapšen i odveden u Konjević Polje u otkupni magacin, a odatle u Bratunac kod škole “Vuk Karadžić”. Istaknuo je da su tokom noći iz njegovog autobusa izvedena dva zarobljenika. Jedan je odveden i nije se vratio, a drugi je ubijen.

Svjedok je kazao da je Ilija sa Špata, za kojeg je kasnije saznao da je Ilić, najviše izvodio ljude.

“Vodili su ih u školu. Tamo se čulo da zapomažu ljudi, jeka stoji i na kraju rafali”, prisjetio se Orić.

Svjedok je pojasnio da ih je u autobusu čuvala vojna policija koju je potom zamijenila vojska u maskirnim uniformama.

On je dodao da je došao UNPROFOR-ov transporter, u kojem su bili srpski vojnici, te da su potom odvedeni u Orahovac kod škole.

Rečeno im je da trčeći ulaze u salu, koja je bila puna. Orić je naveo da je među njima bilo i petoro djece, od kojih je najstarije imalo 15 godina.

Orić se prisjetio da im je rečeno da svežu oči, popiju vode i izađu. Kamionom su odvezeni na livadu udaljenu oko pet minuta vožnje od škole.

Prema njegovim riječima, uslijedile su naredbe: “Hajde izlazi, iskači, stani u stroj”, a potom je počelo pucanje.

Orić je kazao da je preživio, jer je na njega palo tijelo njegovog amidžića, koji je umro na njemu.

“Preko kičme mi je amidžić. Njegova krv se slivala po meni. Kontali su da sam mrtav”, kazao je svjedok.

On je dodao da je dok je ležao slušao kako po pet puta pucaju u jednog čovjeka koji je davao znakove života.

Orić je rekao da uslijedila nova naredba: “Sve u glavu tucite ponovo”!

“Tada sam znao, nema me više. Bilo ih je podosta, po galami, smijehu”, kazao je svjedok i dodao da su se vojnici šalili na račun mrtvih.

Dodao je da se on ubrzo onesvijestio, a predvečer se probudio.

“Ja sam ustajao deset minuta. Ukočilo mi se sve, i ruke i noge”, kazao je Orić.

On je dodao da je kasnije našao još jednog čovjeka koji je preživio strijeljanje i da su zajedno bježali.

Orić je svjedočio na suđenju Miodragu Josipoviću, Branimiru Tešiću, Dragomiru Vasiću, Danilu Zoljiću i Radomiru Pantiću, optuženim za genocid počinjen u Srebrenici, koji je obuhvatao prisilno premještanje stanovništva, zarobljavanje i pogubljenje muškaraca.

Prema optužnici, Josipović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), a Tešić zamjenik komandira Policijske stanice u Bratuncu. Vasić je, kako je navedeno, bio komandant štaba policijskih snaga iz Zvornika i načelnik Centra javne bezbjednosti (CJB) Zvornik, Zoljić komandant posebnih jedinica CJB-a, a Pantić komandir Prve čete posebnih jedinica policije.

Nastavak suđenja zakazan je za 30. august.

Albina Sorguč