Gospodari života u Lokanju
U nastavku svjedočenja, Stjepan Mitrović je, odgovarajući na pitanje Obrane Ljiljana Mitrovića, ponovio da je vidio kada je ovaj ugljevički policajac iz grupe zatočenika izdvojio jednu osobu i naredio svojim potčinjenim da ga strijeljaju.
“Čuo sam dva-tri pucnja i vratili su se. Kada su došli, razgovarali su sa Ljiljanom. Nakon pucnjave su naišli iz tog pravca ljudi iz Lokanja, pitao sam ih za tijelo, ali ga nisu vidjeli. To mi je bilo čudno”, kazao je svjedok Mitrović.
Obrana Ljiljana Mitrovića insistirala je na tome da se svjedok i optuženi nikada nisu vidjeli do 2008. godine, kada su obojica radili u ugljevičkom Fudbalskom klubu “Rudar”. Svjedok je to odbacio, insistirajući da je Mitrovića upoznao dva dana prije zločina u Lokanju.
“Nakon rata, mnogi su na mene vršili pritisak kako ne bih svjedočio. Tvrdili su da nije u pitanju Ljiljan nego neki ‘Irac’, koji liči na njega. Ali, to nije tačno”, kazao je Mitrović, koji je sa svojim svjedočenjem počeo 27. juna.
Optuženi Mitrović pitao je svjedoka zašto ga gleda u oči i tako svjedoči, na što je svjedok kazao kako je sve što priča tačno.
Za zločin počinjen u selu Lokanj kod Zvornika, sudi se Goranu Maksimoviću, Ljiljanu Mitroviću, Slavku Periću, Miletu Vujeviću, Vukašinu Draškoviću, Gojku Stevanoviću, Raji Lazareviću i Mići Manojloviću. Njima je na teret stavljen napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine. Sudi im se i za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj.
Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.
Svjedok Mitrović ponovio je i da je vidio Vukašina Draškovića kako je, uz Ljubu Boškovića Hejsa i Radivoja Đorđića, koji su bili gospodari života i smrti u Lokanju, pucao na zarobljenike nad jamom.
Detaljno je opisao i kako nije smio spasiti jednog zatočenika, koji je molio za spas, tvrdeći da će ići u crkvu i pokrstiti se. Tog dječaka je, kako je rekao, ubio Drašković, nakon što mu je kazao da u njihovu crkvu ne može ući svako. Draškovićeva Obrana je ustvrdila da je, u stvari, tu rečenicu kazao optuženi Mitrović, što je svjedok odbacio.
Svjedok je kazao i kako je u vrijeme zločina optuženi Mile Vujević bio u 20-ak kilometara udaljenoj Loznici, kamo je, sa još dvojicom suboraca, u bolnicu odveo ranjenog komšiju.
Dodao je kako je Gojko Stevanović bio među onima koji su sa jame trčali ka šumi kako bi uhvatio jednog od zarobljenika koji je pokušao pobjeći, i koji je također ubijen.
Nastavak suđenja zakazan je za 18. juli.
