Zarobljenici u Lokanju
Svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je u julu 1992. godine u selu Lokanj (općina Zvornik) vidio zarobljene Bošnjake, kao i optuženog Gorana Maksimovića.
Milisav Mikosavljević, nekadašnji pripadnik Interventnog voda pri Stanici javne bezbjednosti (SJB) Ugljevik, ispričao je kako je njega i druge pripadnike ovog voda u julu 1992. načelnik Vinko Lazić poslao u selo Gornja Krćina (općina Ugljevik). Dodao je da imao saznanja da se tamo krala stoka.
On je posvjedočio kako je od 20 do 30 pripadnika Interventnog voda stiglo u selo, te da su tu bili i Lazić i optuženi Maksimović.
Svjedok je kazao da je Gornjoj Krćini prenoćio sa još nekoliko osoba, a da je veći dio njegovog voda otišao u Lokanj. On se ne sjeća da li je Maksimović krenuo s njima.
Mikosavljević je kazao da se naredni dan čula pucnjava iz pravca Lokanja, te da mu je Mitar Tomić “motorolom” javio da je “došlo do sukoba i da ima mrtvih”. Nakon toga je, prema njegovim riječima, sa još jednim pripadnikom došao do centra Lokanja.
On je pojasnio da je tu vidio jednu manju i jednu veću grupu muškaraca bošnjačke nacionalnosti, za koju je kazao da je dovedena iz šume, kao i žene i djecu. Dodao je da je tu bilo i vojske, te osoba u civilu, istaknuvši da su većinom bili naoružani.
“Bio je Goran, Vinko Lazić i Borko Đurić”, rekao je Mikosavljević.
Svjedok je naveo da se ne sjeća ko je bio komandir a ko zamjenik – Đurić ili Maksimović. Mikosavljević je rekao da taj dan nije znao da je iko poginuo, pojasnivši da nije znao niti vjerovao da će iko od zarobljenika biti ubijen.
“Ako su svi poginuli – nije ih bilo više od 15 tu na centru”, kazao je on.
U unakrsnom ispitivanju, Mikosavljević je rekao da mu optuženi Maksimović nije davao naredbu jer nije bio u Lokanju taj dan, a kada je stigao drugi dan “nije bilo potrebe da prima naredbu”.
Za optuženog Ljiljana Mitrovića, svjedok je kazao da nije pripadao Interventnom vodu u to vrijeme.
Za zločin počinjen u selu Lokanj kod Zvornika, sudi se Goranu Maksimoviću, Ljiljanu Mitroviću, Slavku Periću, Miletu Vujeviću, Vukašinu Draškoviću, Gojku Stevanoviću, Raji Lazareviću i Mići Manojloviću. S njima je bio optužen i Cvjetko Popadić, no u odnosu na njega je postupak obustavljen.
Njima je na teret stavljen napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine. Sudi im se i za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj.
Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice SJB-a u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade VRS-a, a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.
Svjedok Zdravko Rikić, nekadašnji inspektor u SJB-a Ugljevik, ispričao je da je nakon aprila 1992. godine formirana jedinica unutar stanice, koju je “neko nazivao posebnom”.
“U vezi te jedinice se spominjao Goran Maksimović. Ja sam ga zvao komandirom, ali ne znam je li zvanično bio”, naveo je Rikić.
On je kazao da su se događaji u Lokanju počeli prepričavati po stanici, te da je od Stevana Simića čuo da je bilo zarobljenih Bošnjaka u Lokanju, gdje je došlo do sukoba između mještana i Bošnjaka koji su napali selo iz Teočaka.
Simić mu je, kako je naveo, rekao i da je neke od zarobljenika ispitivao, te da je “poslije neko od prisutnih ispalio rafal i pobio te zarobljene muslimane”.
Tužilaštvo je ovom svjedok predočilo raniji iskaz prema kojem je izjavio da mu je Simić kazao da je neko od pripadnika posebnog voda policije Ugljevik likvidirao te osobe, na šta je svjedok odgovorio da “misli da je to nespretna formulacija” i da mu Simić nije tako rekao.
Suđenje će se nastaviti 6. juna.
