Počelo suđenje Ahmetu Sejdiću

Po 18 tačaka, Sejdić je optužen da je naredio i učinio nečovječno postupanje prema civilima srpske nacionalnosti i ratnim zarobljenicima Vojske Republike Srpske (VRS) u periodu od jula 1992. do februara 1993. godine.

Na teret mu je stavljeno da nije spriječio ili kaznio podređene osobe koje su nanosile ozljede i druge patnje civilima i ratnim zarobljenicima, kao i pljačkale imovinu.

U julu 1992. godine, Sejdić je, po naredbi Ratnog predsjedništva Općine Goražde, tokom razoružavanja srpskog stanovništva sela Bučje učestvovao u nezakonitom zatvaranju, preseljenju i mučenju 44 civila koji su nakon zarobljavanja prebačeni na Trebeško Brdo. Tom je prilikom nestala Marica Čarapić, za čijim se tijelom i dalje traga. Dvanaest stanovnika sela je preseljeno u Čajniče, dok su ostali, nakon nekoliko dana mučenja u zatočeništvu, zatočeni u stanici policije u Goraždu, gdje su ostali narednih sedam mjeseci.

Sejdić je, tvrdi Tužilaštvo, naredio i zlostavljanje i odvođenje civila Bučja koji su bili zatočeni u kući Jusufa Kulenovića. Tražio je da ih se ne udara po licu, ali je znao za mučenja i nije učinio ništa da ih spriječi.

“Tako je 17. jula pokazao prstom na dvojicu civila koji su zatim odvedeni u šumu i premlaćeni. Nožem su im sjekli pramenove kose i tjerali ih da je jedu. Istog dana su civili, sprovedeni sa Trebeškog Brda, pred njim pretučeni, a jednom je zakovan nož u ruku. Između 15. i 17. jula, civili su mučeni u kući Jusufa Kulenovića, a nekima od njih su nožem usječeni polumjesec i zvijezda na tijelu”, kazao je Vladimir Simović, tužitelj Tužiteljstva BiH.

Sejdić je optužen i za zločin protiv ratnih zarobljenika. Tako je, prema optužnici, nakon zarobljavanja grupe vojnika VRS-a na vijaduktu kod Rudog, zarobljene sproveo ka tunelu u Donjoj Strmici. Znajući da je tunel miniran, natjerao je zarobljene da golim rukama po mraku deminiraju tunel. Tom su prilikom dva zarobljenika teško ranjena nakon eksplozije mine, a ostali su morali bosi proći tunelom kako bi se uvjerio da je siguran za prolaz.

Nakon zarobljavanja vojnika VRS-a, teško ranjenom Zoranu Radovanoviću odbio je pružiti liječničku pomoć. Ubacio ga je u terensko vozilo zajedno sa ostalim zarobljenicima. Radovanović je tokom vožnje preminuo, a njegovo je tijelo iz vozila bačeno na put.

Tužiteljstvo je u uvodnoj riječi naglasilo kako su Sejdić, ali i drugi komandanti ABiH, radili po naredbi goraždanskog Ratnog predsjedništva, odnosno tadašnjeg čelnika Hadže Efendića, koji je naredio da se stanovnici sela Bučje, duboko u pozadini linija ABIH, pobiju.

“Međutim, danas u Goraždu vlada zavjet ćutnje, jer za sada ne postoje dokumenta koji bi mogli dokazati ove navode. To bi moglo možda biti predmet nekog drugog procesa”, zaključio je tužitelj Simović.

Obrana Ahmeta Sejdića nije iznijela uvodnu riječ. Optuženi je tražio da mu se ukinu mjere zabrane, jer ne može putovati u inozemstvo iako ima velike poslovne obaveze kao prvi čovjek javnog poduzeća “Bosansko-hercegovačke šume”.

Nastavak suđenja zakazan je za 13. juni.