Uslovi na najnižem nivou

Svjedok Safet Gagula je kazao da je 22. jula 1992. godine uhapšen u selu Knežina (opština Sokolac) i odvezen u školu u Sokocu, gdje je bilo zatvoreno još civila iz okolnih mjesta.

U školi su ih, kako je rekao, čuvali stražari, među kojima je bio i optuženi Nenad Pržulj. On je naveo da su drugi čuvari često znali izvoditi zatvorenike i udarati ih.

“Pržulj nikada nije nikoga udarao. Sjećam se jednom kada su izvodili jednog zatvorenika da ga udaraju, iz druge prostorije sam čuo, čini mi se, glas Nenada Pržulja kako govori da ga ostave i ne udaraju”, ispričao je svjedok.

Iz Sokoca su njega i ostale zatvorenike u oktobru 1992. godine prebacili u Čavarine, gdje su njih više od 20, kako je kazao, smjestili u jednu prostoriju. Prema iskazu svjedoka, uslovi za život su bili na najnižem nivou.

“Nuždu smo vršili u kantu u ćošku sobe, svih nas dvadeset i nešto, čak i žene pred svima nama”, prisjetio se Gagula.

On je dodao da nisu uvijek imali grijanje.

“Ja moram biti iskren i ipak reći da mi je nekada, tada kada je bilo jako hladno, Pržulj donio džemper i košulju”, ispričao je svjedok.

Stražar Milan Marković je, kako je ustvrdio Gagula, najviše udarao zatvorenike. Svjedok se prisjetio da je najčešće udarao “Osmu” kojeg bi često odvodili na sprat škole te poslije vraćali krvavog.

Svjedok Gagula se prisjetio 11. marta 1993. godine, kada su iz prostorija škole izvedena šestorica zatvorenika. Odabrani su po spisku za kojeg su zatvorenici čuli da je nešto ranije napravljen.

“Nismo znali šta će sa njima. Nikada više nisam čuo za njih”, rekao je svjedok i dodao da je kasnije saznao da su ubijeni.

Državno tužilaštvo tereti Pržulja da je, kao komandir zatvora u Osnovnoj Školi “Petar Kočić” u selu Čavarine kod Sokoca, od maja 1992. do marta 1993. učestvovao u zatvaranju, premlaćivanju i nestanku sokolačkih Bošnjaka, kao i drugim nečovječnim djelima.

Gagula je ispričao da je od posljedica boravka u Sokocu i Čavarinama bio mjesec dana hospitaliziran na neuropsihijatriji. Sva iskustva i dešavanja je, kako je rekao, opisao u knjizi “Od logora do logora”, koju je Tužilaštvo BiH na današnjem ročištu uložilo kao materijalni dokaz.

On je rekao da, iako od ranije poznaje Nenada Pržulja, sa kojim je u dobrim odnosima, smatra da bi “on kao komandir trebao znati šta se desilo sa šest odvedenih civila”.

U unakrsnom ispitivanju, svjedok je kazao da je čuo kako je Pržulj postao komandir logora tek u oktobru 1992 godine.

Suđenje se nastavlja 22. juna.25