Svjedok Ivica Krešo je kazao da je krajem 1992. godine sa drugim pripadnicima interventnog voda iz brigade “Petar Krešmir IV” prebačen u Vojnu policiju Hrvatskog vijeća obrane (HVO), smještenu u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić” u Livnu. Tu je bio komandir voda i šef smjene.
On je naveo da su u početku držali punktove, osiguravali objekte, privodili vojnike HVO-a koji nisu dolazili na borbenu liniju, kao i one koji su kršili zakon. Privođenja po nacionalnoj osnovi, kako je ustvrdio, nije bilo.
Krešo je rekao da jesu privođeni Srbi, te pojasnio da se radilo samo o onima koji su imali naoružanje kod sebe. On je istakao da su neki sami prijavljivali oružje, ali da su vršeni i pretresi. Informacije da postoji oružje, kako je svjedok kazao, imali su od prije rata, te su “od njihovih švercera kupovali oružje”.
Tužilaštvo je svjedoku predočilo izjavu iz istrage prema kojoj je rekao kako misli da su privođeni i oni kod kojih nije pronađeno oružje.
“Mi smo u Livnu našli oružja da su se mogle naoružati tri brigade. (…) Sakriveno bilo”, odgovorio je on, dodavši da su “morali biti privedeni i pitani za oružje”.
Na predočenu raniju izjavu prema kojoj svjedok tvrdi da je lično pisao naloge za privođenje, Krešo je kazao da to nije tačno. Pojasnio je da je pisao naloge patroli da ide na zadatke, a da drugi nalog na kojem su se nalazila imena i prezimena nije bio kod njega. Ustvrdio je da su ti nalozi sa imenima i prezimenima dolazili od kriminalističke službe i Sigurnosno-informativne službe (SIS).
Ovaj svjedok je kazao da su neke privedene osobe bile u sportskoj dvorani škole, a druge su puštene i imale obavezu da se javljaju operativnom dežurstvu. U dvorani, kako je naveo, s njima nije bilo vojnih policajaca.
Krešo je rekao da nije vidio maltretiranje osoba srpske nacionalnosti, ali da je čuo da su neki ispitivani i možda maltretirani na njemu nepoznate načine. On je dodao da optužene nije viđao da obilaze osobe u dvorani.
U unakrsnom ispitivanju, Krešo je pojasnio da su nalozi koje je pisao bili u svrhu asistencije kriminalističkoj službi i SIS-u, te potvrdio da je sa optuženim Zdenkom Andabakom u junu 1992. godine bio na zadatku u Bugojnu.
Za zatvaranje, mučenje i ubistva srpskih civila 1992. godine u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić” sudi se Zdenku Andabaku, Muamiru Jašareviću zvanom Babo i Seadu Velagiću. Optužnica ih tereti u 29 tačaka.
Prema optužnici, Andabak je bio zapovjednik Vojne policije HVO-a za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina, Jašarević njegov zamjenik, a Velagić pripadnik kriminalističke službe Vojne policije HVO-a.
Mate Čeko, drugi svjedok i nekadašnji pripadnik Vojne policije, ispričao je da su osobe srpske nacionalnosti privođene jer su po operativnim saznjanima imale naoružanje, koje je pronađeno u većim količinama.
Prema njegovim riječima, u dvorani škole “Ivan Goran Kovačić” je vidio “neke civile”, te dodao da je tu bilo i mnogo vojske.
Na pitanje Tužilaštva je li mu poznat nadimak “ćelavci”, odgovorio je da je to saznao kada ga je ispitivala Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA).
“Viđao sam neke ljude. Ne znam jesu li bili ti ‘ćelavci’”, rekao je Čeko.
Suđenje će se nastaviti 18. maja.
