“Taj osjećaj i tu golgotu koja nas je zadesila ne bismo poželjeli nikome. Prije 16. aprila komšijski odnosi su bili izuzetni. Ja sam kao dijete nosio kurbansko meso komšijama, a komšije bi nama donosili uskrsna jaja. Tog dana, između 5:00 i 5:30 počeo je napad. Oni su jednostavno na spavanju uhvatili mještane Ahmića”, prisjeća se Elvedin Kermo.
On priča kako su u akciji Hrvatskog vijeća obrane (HVO) tog dana bacane bombe i ispaljivani rafali u kuće.
“Ubili su bebu od tri mjeseca i starca od 82 godine”, kaže Kermo, predsjednik Udruženja “16. april”, koji je tada imao 18 godina.
Huso Ahmić je tog dana spasio užu porodicu, ali je ostao bez roditelja, koji su ubijeni.
“To je bilo tako užasno. Pucalo je i ubijalo sa svih strana. Nije se gledalo da li je mlado, staro, muško ili žensko. Vidim, kuće gore, a tu imam ženu i troje maloljetne djece, i još roditelje. Svaki 16. april je meni jako težak jer me vraća u ta dešavanja”, naglašava Ahmić.
Mještani nisu zadovoljni procesuiranjem ovog zločina, jer su samo dvojica direktnih izvršilaca odgovarala pred sudom.
“Porodice su ogorčene na rad tužilaštva, jer ne podižu se nove optužnice. Nisu mogla dva čovjeka opkoliti Ahmiće i ubijati cjeli dan, te ubiti 116 osoba”, ističe Kermo.
I nakon 23 godine traga se za 30 Ahmićana čija je sudbina nepoznata, pa su uz magistralni put postavljeni džambo-plakati s fotografijama i imenima nestalih, kako bi se uticalo na savjest komšija i drugih Vitežana da otkriju lokacije na kojima su njihova tijela zakopana.
I pored svega što su prošli, preživjeli mještani Ahmića vratili su se u svoje selo.
“Ovo su čestiti ljudi, dovoljno je reći da ima preko 55 dunuma maline zasađene. Ima zasađenog ljekovitog bilja. Bave se pčelarstvom. Žive od svog rada. Zemlja se obrađuje. Preko 90 posto preživjelih se vratilo”, kaže Mahir Husić, lokalni imam koji je devet godina u Ahmićima.
