Upravnik dozvoljavao maltretiranje zarobljenika

4. Aprila 2016.00:00
Svjedok Optužbe ispričao je pred Okružnim sudom u Bijeljini kako su zarobljenike logora u Batkoviću (opština Bijeljina) udarali i maltretirali pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).

Prema riječima svjedoka Mirsada Mujagića, sve se odvijalo uz dozvolu upravnika logora.

Mujagić je rekao da je po dovođenju u logor u ljeto 1992. godine morao s ostalim zarobljenicima proći kroz špalir vojnika koji su ih udarali pesnicama, letvama, puščanim kundacima, šutali ih i verbalno vrijeđali. Fizičko zlostavljanje nastavljeno je i kasnije.

Svjedok je naveo da je upravnik logora dozvoljavao i vojnicima koji nisu bili čuvari logora, a koji su često bili pijani ili nervozni zbog gubitaka na borbenim linijama, da u bilo koje doba dana ili noći ulaze u krug logora i da se bez ikakvog povoda fizički i verbalno iživljavaju nad zarobljenicima.

On je kazao da je taj upravnik “tu bio u početku”, ali se njegovog imena nije mogao sjetiti. Odbrana je svjedoku predočila iskaz koji je 2004. godine dao u Kantonalnom tužilaštvu u Tuzli i u kojem je naveo “da misli da je logorom u to vrijeme upravljao Velibor Stojanović Veljo”.

Svjedok je potvrdio da je sve navedeno u tom iskazu tačno, dodavši da su maltretiranja trajala dok u logor nije došao novi upravnik, čijeg se imena takođe ne može sjetiti, a koji je odmah prekinuo sa ovakvom praksom.

Na pitanje Sudskog vijeća da li prepoznaje nekog od optuženih, Mujagić nije mogao potvrditi niti ih povezati sa događajima koje je opisao u svom iskazu.

Za zlostavljanje vojnika i civila zarobljenih u logoru “Sabirni centar” u Batkoviću 1992. i 1993. godine Okružno tužilaštvo u Bijeljini tereti Đoku Pajića, Petra Dmitrovića, Đorđu Krstića i Ljubomira Mišića. Prema optužnici, oni su obavljali funkcije upravnika i zamjenika upravnika, te komandira straže.

Kao svjedok Odbrane, iskaz je dala i Zumreta Musić, koja je potvrdila da je njen brat Suad Đihić u maju 1992. uhapšen u rodnom selu Divič (opština Zvornik) i odveden u Batković. Od tada mu se, kako je istakla, gubi svaki trag.

“Čula sam od drugih koji su odvedeni u Batković da je bio mršav, da skoro nije mogao hodati i da je u umro u logoru”, kazala je Musić.

Ona je dodala da je od Crvenog krsta dobila smrtni list u kojem piše da je Đihić preminuo u oktobru 1993. godine, te da ne zna šta je bio uzrok njegove smrti i da nikada nije našla njegove posmrtne ostatke.

Zbog medicinskih terapija i tretmana kojima će u narednom periodu biti podvrgnut optuženi Pajić, nastavak suđenja je zakazan za 29. juni.