This post is also available in:
raciju.
U mišljenju Komiteta UN-a navodi se da je BiH obavezna da pronađe i procesuira odgovorne za ubistvo Saliha Dovadžije, kao i da članovima njegove porodice osigura “psihičku rehabilitaciju i adekvatne reparacije”.
“BiH je također obavezna da spriječi slične prekršaje u budućnosti i mora obezbijediti, naročito, da informacije o istragama prisilnih nestanaka budu dostupne porodicama nestalih osoba”, stoji u odluci Komiteta UN-a.
Sakiba Dovadžija je za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN) BiH ispričala da je njen suprug 1992. godine u Ilijašu čuvao seosku stražu, nakon čega je zarobljen i pritvoren u Osnovnoj školi u Ilijašu.
Poslije razmjene, kako je rekla Dovadžija, mobilisan je u Armiju BiH (ABiH), da bi nestao s linije. Prema dosupnim informacijama, uhapsili su ga pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).
Dovadžija je kazala da su posmrtni ostaci njenog muža – nakon 23 godine traženja – pronađeni prije dva mjeseca na Palama. Na žalbu Komitetu za zaštitu ljudskih prava UN-a se odlučila još 2012. godine jer joj organi u BiH nisu davali inofrmacije o istrazi, a odbili su i da joj daju pravo na vojnu mjesečnu penziju.
“Oni su meni napisali u rješenju da je moj Sakib samovoljno napustio jedinicu i da je dezerter. Mog muža nema, ali mi ne daju pravo na penziju a nemaju informacija. Ja znam da je on bio pripadnik ABiH”, izjavila je Dovadžija, napomenuvši da živi na rubu siromaštva.
Porodica Dovadžija se Komitetu UN-a obratila putem TRIAL-a (Asocijacija za borbu protiv nekažnjivosti).
Pravna zastupnica TRIAL-a Adrijana Hanušić-Bećirović rekla je da je ključno pitanje bilo dokazati da državni organi nisu učinili sve što su obavezni kako bi se utvrdila krivična odgovornost za nestanak Saliha Dovadžije.
“Obaveza je države da utvrdi pod kojim okolnostima je neko lice nestalo, a porodica Dovadžija je u poziciji da živi sa stalnom neizvjesnošću šta se desilo. Oni nemaju informacije, pravo na istinu i pravdu. U ovoj situaciji žrtva nema na raspolaganju informaciju šta se desilo, kako je čovjek nestao, da li je on bio vojnik ili ne. U takvoj situaciji, porodica je dodatno još kažnjena za taj nedostatak informacija time što joj se uskraćuje pravo na penziju”, kazala je Hanušić-Bećirović.
U mišljenju Komiteta UN-a se navodi da odbijanje prava na penziju porodici Dovadžija predstavlja “nehumano i ponižavajuće postupanje bh. vlasti“.
“Komitet zapaža da je zahtjev Dovadžija za mjesečnu penziju odbijan dva puta na osnovu stava vlasti koji nikada nije dokazan. Naprotiv, Komitet napominje da su zaključci vlasti kontradiktorni zbog postojanja dokaza da je Dovadžiju uhapsila VRS i od tada je nestao”, navodi se u rješenju.
Sakiba Dovadžija je za BIRN rekla da se više puta obraćala službi za boračko-invalidsku zaštitu u Općini Ilijaš, ali da nije dobila odgovor. Iz Općine Ilijaš nisu odgovorili ni na upit BIRN-a o ovom slučaju.
“Kada god odem, oni samo mašu rukom: ‘Šta hoćeš, šta hoćeš?’, i uvijek isto završi”, zaključila je Dovadžija.
Slučaj Dovadžije nije jedini koji se našao pred Komitetom UN-a a gdje je utvrđeno kršenje prava porodica žrtava.
TRIAL je u još nekoliko slučajeva, među kojima je i porodica Čekić iz Vogošće, utvrdio da im je BiH prekršila prava.
