Ploskići bili “trnovski Srđan Aleksić”

Svjedok Tužilaštva Vlado Šehovac ispričao je kako je saznao da su njegovi roditelji, Mirko i Tankosava, ubijeni u svojoj kući.

Njegova strina Milka Kljajić, kako je rekao, izbjegla je sa sinom iz Presjenice kada je počeo napad.

Nakon 60 dana lutanja po šumama, domogla se Vojkovića, u kojima je Šehovac živio.

On je naveo kako mu je tada kazala da mu je, prije no što je napustila selo, oca našla mrtvog na krevetu, a majku zaklanu na podu. Kuća je kasnije zapaljena. Godinu dana kasnije, stričevi su otišli u selo i sahranili ostatke tijela.

“Rođak Pavle je bio u selu kada je napadnuto. On mi je pričao da su bili u zbjegu i da su na ljude pucali. Kazao mi je da je iz šume gledao kada je Junuz Omerbegović iznad njihove kuće ubio njegove roditelje Kostu i Jovanku Šehovac”, ispričao je svjedok.

Dvadesetak izbjeglica skrilo se, kako je naveo, u kuće komšija Ploskić. Tu ih je našla vojska, a među njima je bio izvjesni Žućo.

“Htjeli su ih strijeljati. Arif Ploskić je stao pred njih i rekao da moraju prvo njega ubiti. Udarili su ga, onesvijestio se i polijevali su ga vodom da dođe sebi. Kada se osvijestio, Arif je opet stao pred komšije i nije dao da ih pobiju. Tada su odustali”, kazao je svjedok.

Svjedok Tužilaštva bila je i Dragica Grabovac, koja je čula na televizijskim vijestima da joj je majka Stana ubijena u Presjenici i ispričala kako ni danas nije uspjela naći njene posmrtne ostatke niti saznati ko ju je ubio.

Milan Šehovac, također svjedok Tužilaštva, u Presjenicu je sa porodicom došao iz Sarajeva u aprilu 1992. godine. Kada je počeo napad, žene i djecu su poslali u šumu u zbjeg, a on i još dvojica rođaka su ostali u selu. Dan nakon napada, kako je rekao, vidjeli su da vojska ulazi u selo. Bježali su prema šumi, no pogođen je u glavu. Ostao je bez oka i uha. Teško ranjen je ležao osam sati.

Kako je naveo, nekako je dopuzao do svoje kuće, gdje su ga našli otac Dušan i komšija Ramiz Ploskić.

“Ramiz me je nosio na leđima kao da sam malo dijete. Odveo me je prvo u kuću Ibre Ploskića, a kasnije me sakrio u svoju kuću. Njegova žena Mulija i moja majka previjali su me voskom jer nisu imali ništa drugo. Devet dana sam bio tu. Rana mi se ucrvala. Ostali su se krili u njihovom podrumu. Ploskići su žene oblačili u dimije da ih ne prepoznaju”, ispričao je Šehovac.

Dva dana nakon napada, prema riječima svjedoka, Dušan Šehovac i Ramiz Ploskić obišli su u selo. Našli su tijela ubijenih Koste i Jovanke Šehovac i sahranili ih u blizini. Svjedok je kazao kako mu je rođak Pavle pričao da je Edhem Godinjak 8. jula dolazio pred kuće Ploskića, gdje su izbjegli bili skupljeni.

“Tražili su od Pavla pištolj, ali on im je rekao da je Edo Godinjak njegov dobar poznanik i da Godinjak zna da nema oružje. Neko ga je udario, a Godinjak nije reagovao… Pavla je spasila Mulija Ploskić. Legla je na njega i nije dala da ga tuku. Ona mu je spasila život. To su naši Aleksići. Ramiz me je nosio na leđima, a sin mu je poginuo na Dobrinji. Mulija, Ramiz i ostali Ploskići su gromade od ljudi i roditelji su mi ostavili u amanet da im nikad ne zaboravimo šta su za nas učinili”, istakao je svjedok.

Edhem Godinjak je, uz Medarisa Šarića i Mirka Bunozu, optužen za zločine počinjene nad civilima i ratnim zarobljenicima srpske nacionalnosti na području Trnova. Sudi im se za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem ubistava i zatvaranja Srba u selima na području Trnova.

Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica HOS-a.

Da je Godinjak bio ispred Ploskića kuća, naveo je u istrazi i svjedok Tužilaštva Zdravko Šehovac, čiji je iskaz pročitan na ročištu. Nabrajajući imena nekoliko ubijenih seljana, u iskazu je Šehovac ispričao da je Godinjak postrojio vojsku i izdavao im naredbe.

Odbrana optuženih prigovorila je na autentičnost iskaza ovog svjedoka, iznijevši dokaze o rasporedu snaga Vojske Republike Srpske u selu Presjenica, stalnim napadima sa tamošnjih artiljerijskih položaja i pucanju i napadima na izbjeglice iz istočne Bosne, koje su tuda prolazili.

Odbrana Medarisa Šarića dodala je da u iskazu svjedoka, koji zbog starosti nije mogao doći na ročište, stoji potpis zapisničarke Aleksandre Cvetković, koja nije radila u sudu u Zvorniku, zbog čega ovaj iskaz nije autentičan za Odbranu.

Nastavak suđenja zakazan je za 23. februar.