Stradanje porodice Tešanović

Milena Vitković, čije je djevojačko prezime Tešanović, kazala je da je u maju 1992. iz Trnova otišla u Vojvodinu, a da je u ljeto iste godine saznala za ubistvo članova svoje porodice.

Među ubijenima, kako je rekla svjedokinja, bilo je dijete od godinu i po. Tijela ubijenih članova, dodala je, ekshumirana su poslije rata.

“Patolog kaže da su djetetu polomljene i ruke i noge”, kazala je svjedokinja Vitković.

Prema njenom iskazu, iz sela Ledići su Tešanovići preko planine Treskavica krenuli za Kalinovik. Na području Treskavice su, kako je navela, ubijeni, a jedan dječak je uspio preživjeti. Ona je rekla da ne zna da li je dječak, koji je preživio, prepoznao nekoga od ubica.

Svjedokinja je iskaz dala na suđenju Edhemu Godinjaku, Medarisu Šariću i Mirku Bunozi, optuženima za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem ubistava i zatvaranja Srba u selima na području Trnova.

Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO) Trnovo, a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).

Rada Cvijetić, Milenina sestra, također je svjedočila o ubistvu porodice Tešanović.

“Nadali smo se da su prešli u Kalinovik, ali nam je rečeno da su ubijeni”, kazala je svjedokinja, te dodala kako je preživio dječak koji je bio ranjen.

Ona je navela da se o dječaku brinuo ljekar iz sela Lukavac (općina Trnovo).

Treći svjedok, Emin Berilo, također je rekao da je čuo kako su članovi porodice Tešanović stradali nakon što je jedna od žena ranila vojnika i potom su zapucali. Prema saznanjima Berila, jedan dječak je preživio, a o njemu se u selu Lukavac brinuo doktor Mustafa Pintol.

Govoreći o pripadnicima HOS-a, svjedok Berilo je kazao da su svi govorili da im je komandant bio Hakala, za kojeg je poslije čuo da se zove Mirko Bunoza.

“Meni se čini da ova istraga ide u pogrešnom pravcu. Ja nikada nisam bio zapovjednik HOS-a”, rekao je optuženi Bunoza.