Autor:
10. Septembra 2015. | 00:00
This post is also available in: English
Remzija Šiljak je rekao da se ova odluka odnosila na sva lica koja imaju naoružanje a nisu ga stavila u funkciju, bez obzira na nacionalnost.
Nakon pregleda dokumentacije civilnih i vojnih organa, Šiljak je naveo da je Stanica javne bezbjednosti (SJB) u Hadžićima imala saznanja da je stanovnike srpske nacionalnosti naoružavala Srpska demokratska stranka (SDS) i Jugoslovenska narodna armija (JNA).
On je kazao da je našao izvještaj SJB-a od 25. jula 1992. godine, prema kojem je oduzeto oko “800 cijevi”.
Šiljak je, po punomoći Odbrane prvooptuženog Mustafe Đelilovića, istraživao širi kontekst dešavanja u BiH, ali i područje Hadžića. Istraživao je Krizni štab, Ratno predsjedništvo, Štab Teritorijalne odbrane (TO) i SJB.
Zaključio je da je Ratno predsjedništvo bilo u funkciji od 14. maja 1992. godine.
Odgovarajući na pitanje Odbrane o odluci o izolaciji stanovništva, svjedok je rekao da je u arhivi Ratnog predsjedništva pronašao da se radi o privremenim mjerama, dodavši “da se vjerovatno radilo u vrijeme nekih ratnih dejstava”.
“Na teritoriji je bilo izbjeglica. Sve je trebalo obezbijediti (…) Najveći dio poslova je bio na Općinskom štabu Civilne zaštite”, kazao je Šiljak, dodavši da je bila “tijesna saradnja” između općinske Civilne zaštite i Ratnog predsjedništva.
Ðelilović je, zajedno s Fadilom Čovićem, Mirsadom Šabićem, Nezirom Kazićem, Bećirom Hujićem, Halidom Čovićem, Šerifom Mešanovićem i Nerminom Kalemberom, optužen za nezakonito zatvaranje, nečovječno postupanje, fizičku i duševnu patnju te odvođenje zatočenika na prinudni rad.
Prema optužnici, Đelilović je bio predsjednik Skupštine općine, Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva općine Hadžići, dok su ostali bili pripadnici vojne i policijske vlasti, upravnici ili stražari u logorima.
Unakrsno ispitivanje ovog svjedoka zakazano je za 17. septembar.
