Užas u zatočeništvu
Na suđenju za zločine počinjene u Mostaru 1993. godine, svjedokinja Tužilaštva BiH je kazala da ju je optuženi Enes Ćurić spasio kada ju je vojnik odveo na ispitivanje.
“Bili smo u nekim kućama u Mekama, osjećali smo se kao zatočenici. Jedan od vojnika, Sultan, probudio me je u tri sata u noći i izveo na ispitivanje. Ja sam bila trudna i plakala sam jer su mi djeca ostala u podrumu. Prijetio mi je da će me udariti u stomak ako ne prestanem plakati. Ćurić je došao kad je čuo moj plač i vratio me je djeci. Ja to zovem spas”, ispričala je Ilka Kožulj.
Ona je rekla da je poznavala Ćurića od ranije, te da ne zna kako se zove Sultan.
Prema njenom iskazu, iz Meka su odvedeni u Mostar, gdje su proveli nekoliko dana, da bi se nakon toga vratili u Potoke, u osnovnu školu.
“Smješteni smo u sali za tjelesni odgoj, svi smo ležali na parketu i imali smo neke prostirke. Užas je bilo. Nismo mogli izlaziti, uvijek je bio stražar. Ćurić je uvijek bio s nama u školi”, kazala je svjedokinja i dodala da nije imala problema sa stražarima.
Na pitanje tužioca Stanka Blagića je li bilo izvođenja iz škole, ona je odgovorila da su izvođene i žene i muškarci.
Ćurić je s Ibrahimom Demirovićem, Mehmedom Kaminićem, te Samirom Kresom i Habibom Čopeljom optužen za učešće u zatvaranju civila hrvatske nacionalnosti, koji su bili izloženi teškom fizičkom i psihičkom maltretiranju od juna do decembra 1993. godine.
Prema optužnici, Ćurić je bio pripadnik 49. brdske brigade Armije BiH (ABiH) i upravnik zatvoreničkog objekta u Osnovnoj školi i drugim objektima u Potocima, Demirović komandant 47. brdske brigade ABiH, Kreso načelnik saniteta vojne jedinice brdske brigade koja je djelovala na području Bijelog Polja, a Čopelja i Kaminić pripadnici ABiH.
Demirović je optužen i da je u Potocima prisiljavao jednu osobu na seksualni odnos.
Naredno ročište je zakazano za 8. juli.
