Najviše oslobođenih za genocid u Srebrenici

Za one koji su bili u pritvoru, iz državnog budžeta isplaćene su stotine hiljada maraka.

Zoran Janković je prvi optuženik koji je pravosnažno oslobođen krivice. Sa teškom optužnicom tužioci su ga suočili 2006. godine.

Na teret su mu stavili učešće u ubistvu 36 zarobljenika na lokalitetu Rašidov Han u Snagovu (općina Zvornik), te paljenju tijela radi prikrivanja tragova zločina. Optužen je bio i za prisilno odvođenje stanovništva iz kalesijskih sela Šeher i Memići.

Krajem 2006. godine se izjasnio da nije kriv, a suđenje je počelo u proljeće naredne godine. Nakon tri mjeseca dokaznog postupka, Janković je oslobođen. Sudsko vijeće je zaključilo da se radi o zamjeni identiteta.

“Iskazi, prema Tužilaštvu BiH, ključnih svjedoka, nedvojbeno su ukazali na sumnju u njihovo prepoznavanje osobe koju su vidjeli kako tog kobnog dana učestvuje u zarobljavanju, a potom ubistvu njihovih najmilijih”, navedeno je u presudi koja je potvrđena nekoliko mjeseci kasnije.

Kontradiktorne presude

Sud BiH se predmetima ratnih zločina počinje baviti 2005. godine. U to vrijeme formiran je Odjel za ratne zločine Tužilaštva BiH, sastavljen od šest timova.

Do danas je za 189 optuženih objavljena pravosnažna presuda, a za četvrtinu Tužilaštvo BiH nije dokazalo krivicu. Optuženi su oslobođeni optužbi za genocid u Srebrenici, progon, ubistva, silovanja, mučenja i druge zločine. Od šest timova Tužilaštva BiH, specijalni tim za Srebrenicu ima najviše procesuiranih, ali i najviše oslobođenih optuženika.

Prvostepena vijeća su, prema ocjeni kolega iz Apelacionog vijeća, u zatvor poslala 12 nevinih ljudi. Ove presude privukle su veliku pažnju javnosti koja je o tome diskutovala.

Ono što su za prvostepeno vijeće čvrsti dokazi u tim postupcima, za Apealaciono vijeće nisu, te su obnovljenim postupcima oslobođeni krivice. Tako je Miloš Stupar od osuđenika na 40 godina zatvora postao slobodan čovjek.

Kao komandant odreda iz Šekovića Specijalne brigade policije Republike Srpske (RS), Stupar je proglašen krivim 2008. godine, jer nije kaznio podređene koji su strijeljali Srebreničane u mjestu Kravica kod Bratunca.

Nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) zauzela Srebrenicu 11. jula 1995. godine, hiljade ljudi se pokušalo kroz šumu probiti do Tuzle. Srpske snage nastojale su to spriječiti. Srebreničani koji nisu uspjeli u svom planu ubijeni su na nekoliko lokacija u općinama Zvornik i Bratunac.

Oko hiljadu zarobljenika je sprovedeno u skladište zadruge u Kravici. Prema presudama, strijeljanja 13. i 14. jula 1995. godine izvršila je Specijalna brigada policije RS-a – pripadnici Centra za obuku “Jahorina” i šekovačkog odreda.

U obnovljenom suđenju Stuparu, Apelaciono vijeće je zaključilo kako on nije odgovoran za zločine podređenih.

“Da bi se neko mogao kazniti za komandnu odgovornost, mora se dokazati da je nad podređenima imao efektivnu kontrolu”, obrazložila je sutkinja Azra Miletić.

Visoke zatvorske kazne prvostepena vijeća izrekla su i Zoranu Tomiću – 30 godina za pomaganje u genocidu u Srebrenici, Momiru Pelemišu 16 za zločine u istom gradu, te Goranu Sariću 14 za zločine na području Sarajeva. Sve tri, kao i druge osuđujuće presude, ukinula su apelaciona vijeća i oslobodila optužene.

Novčana naknada za pritvor

Tužilaštvo BiH nije moglo dokazati krivicu za ukupno 14 osoba koje je optužilo za genocid i druge zločine počinjene u Srebrenici. Uglavnom je riječ pripadnicima Specijalne brigade policije RS-a kojima se sudilo za pogubljenje muškaraca u Kravici.

Kada je riječ o presudama koje nisu pravosnažne, trojica su oslobođena.

Nakon pravosnažnih oslobađajućih presuda, mnogi su podnijeli tužbe za naknadu štete zbog vremena provedenog u pritvoru. Pritvor je krajnja mjera koju sudije, na prijedlog tužilaca, određuju da bi se osiguralo prisustvo optuženog i da se ne bi ugrozio postupak.

Do kraja marta prošle godine, Sud BiH je, prema podacima BIRN-a, za 27 oslobođenih dosudio najmanje 600.000 maraka, iako su tražili znatno više novca. Nakon toga, uslijedio je novi val tužbi.

Primjera radi, Stupar je najduže bio u pritvoru, oko četiri i po godine. Dosuđeno mu je 84.000 maraka, znatno manje od traženog, a takav slučaj je i sa drugima.

“Očigledno je da je Sud BiH zauzeo stav da je to matematički negdje 50 maraka po danu”, rekla je ranije Ozrenka Jakšić, advokatica Stupara.

Tužioci i sudije se ne mogu pozvati na odgovornost zbog oslobađajuće presude, osim ako nešto nisu uradili namjerno ili iz krajnje nepažnje.

Vlasti mogu od tužilaca koji su vodili postupak zahtijevati da nadomjeste novac samo ako je šteta učinjena namjerno ili iz krajnje nepažnje. U drugim slučajevima, tužioci ne mogu biti pozvani na krivičnu, građanskopravnu odgovornost “ni za jedno djelo učinjeno tokom obavljanja svojih službenih dužnosti”.

U slučaju da su sudije donijele “pogrešne” odluke, to se ne može smatrati prekršajem. Prekršaj mora imati elemente da je nešto učinjeno namjerno, pristrasno, iz nepažnje i slično.