Istraživanje: Pravosudne karijere po skraćenom postupku

Neiskustvo, kao i nestručnost tužilaca i sudija, jedan je od najvećih problema o kojima se raspravlja u pravosudnoj zajednici. Način njihovog izbora, kako ističu ugledni pravnici, mora biti promijenjen.

O ovim temama za BIRN – Justice Report otvoreno govore bivši čelni ljudi institucija koji su birali nosioce pravosudnih funkcija, kao i sudije, tužioci i advokati s bogatim iskustvom.

Za tužioca Tužilaštva BiH zakon propisuje pet godina iskustva u radu kao sudija, tužilac, advokat ili drugo relevantno pravno iskustvo. Prilikom izbora, Visoko sudsko tužilačko vijeće (VSTV) u obzir uzima “stručnost, znanje, radno iskustvo i radne rezultate” te još neke faktore.

Na osnovu ovih kriterija, VSTV je za tužioce i sudije u najsloženijim predmetima birao stručne saradnike, istražioce, prekršajne sudije i sudije sa opštinskog nivoa.

Tako je tužilac za ratne zločine u Tužilaštvu BiH, između ostalih, Vladimir Simović, koji je izabran nakon petogodišnjeg iskustva na poziciji stručnog saradnika.

Milanko Kajganić je izabran sa iskustvom policijskog i tužilačkog istražioca, a Ivan Matešić kao bivši sudija za prekršaje i pomoćnik ministra pravde.

Olivera Đurić imenovana je nakon što je radila kao prekršajni i opštinski sudija, te saradnik i sekretar u pravosudnim institucijama.

Nakon poslova stručnih saradnika i dvije do šest godina rada na poziciji opštinskog sudije, ove predmete su zadužili Sedin Idrizović, Marijana Čobović, Lejla Konjić i Emir Neradin. Na pozicije su imenovani 2013. i 2014. godine.

Preskakanje stepenica

Za sudije Suda BiH takođe su birani kandidati bez zavidnog iskustva. Od 49 sudija, njih 21 iz opštinskih sudova ili bez staža u sudnici uopšte imenovano je da radi najsloženije predmete.

“U najviše pravosudne institucije birani su ljudi bez dana pravosudnog iskustva. U Tužilaštvo, pa i u Sud BiH, birani su dojučerašnji stručni saradnici. U Odjel za ratne zločine dolazili su ljudi bez dana iskustva na predmetima ratnih zločina”, primjećuje državni sudija Branko Perić.

Jedan od tužilaca Tužilaštva BiH ističe da se za rad na najvišim pravosudim instancama prethodno moraju proći sve oblasti na opštem kriminalu.

“Takva politika VSTV-a degradira sve ljude koji su uložili 30 godina rada, jer onaj koji nije ni optužnicu napisao bude imenovan”, kaže ovaj tužilac.

Bivši sudija Vlado Adamović, koji je bio i predsjednik komisije za izbor i imenovanje što je postojala prije VSTV-a, ističe da se ranije nisu mogle olako preskakati profesionalne stepenice.

“Ako si sudija opštinskog suda, sljedeća stepenica je kantonalni sud, sljedeća vrhovni, a onda eventualno državni ili ustavni sud. Najveći problem je što se dozvolilo preskakanje stepenica. Ne moraju to biti loši ljudi i nestručni ljudi, ja govorim o nedovoljnom iskustvu. Takvim se dozvolilo da obavljaju, naprimjer, suđenja za ratne zločine na Sudu BiH”, objašnjava Adamović.

Prema njegovim riječima, neiskustvo je jedan od razloga za česte oslobađajuće presude ili njihovo ukidanje.

“Ako vi na opštinskom sudu sudite ono što je među pravnicima poznato kao ‘šumarica’, neko posjekao stablo i sad to sudiš… Ako se sudi ubistvo to je već malo komplikovanije, ako se sudi ratni zločin to je najkomplikovanije. Pa ne možete onoga ko je presudio 100 ‘šumarica’ poslati da sudi ratni zločin, jer to je u pravnom smislu samo slično, ali ni blizu isto”, ističe Adamović.

Osim neiskustva, u pravosudnim krugovima ističe se neznanje sudija i tužilaca, te problematičan način odabira kandidata.

Predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso pojedinim medijima više puta je ukazivala na ove probleme. Za BIRN – Justice Report nije bila u mogućnosti da govori.

Komentare predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije i glavnog tužioca Tužilaštva BiH Gorana Salihovića takođe nismo mogli dobiti. Iako su ove dvije institucije aktivno uključene u projekte i seminare s ciljem veće “otvorenosti prema javnosti”, Tegeltija od 9. aprila nije odgovorio na zahtjev za razgovor, a Salihović od 25. marta.

Sudija Perić, nekadašnji predsjednik VSTV-a, smatra da je izbor i imenovanje najkontroverznije pitanje iz nadležnosti ove institucije.

“Problem se svodi na pitanje: da li se biraju najbolji i najmoralniji, ili oni koji su uspjeli da aktiviraju grupe za pritisak i približe se pojedinim članovima Savjeta? Praksa je puna slučajeva kontroverznih imenovanja”, kaže Perić.

Prema njegovim riječima, VSTV nije pokazao napor da se izbor objektivizira, te da su komisije za intervjue postale glavni mehanizam za nepotizam, lobiranje i zloupotrebe.

Nisu uvijek najbolji

Milorad Novković, koji je naslijedio Perića na poziciji predsjednika VSTV-a, kaže da su se u ovoj instituciji trudili da uvijek biraju najbolje sudije i tužioce.

“Jesmo li uvijek izabrali najbolje? Nismo. Moram biti iskren i realan. Iz kojih razloga? Ne znam. Nije bilo namjere da ne izaberemo najboljeg, ali nekako u vrijeme kad smo birali te kandidate, oni su bili najbolji. Ali kako prolazi vrijeme, vidimo na njihovom radu da nismo izvršili najbolji izbor”, konstatuje Novković.

Slično zapažanje ima i advokat Branko Marić, koji smatra i da svi članovi VSTV-a prilikom izbora trpe veliki pritisak s raznih strana.

“Već u samom startu, prilikom reforme, išlo se s idejom da se ispremještaju sudije iz jednog mjesta u drugo, pa da se na taj način prekinu nekakve veze, kako bi sudije bile objektivne i nepristrasne. Međutim, došlo se u situaciju da je masa njih razmještena da radi poslove o kojima pojma nema. Neko ko je radio smetanje posjeda, sada je došao na privredne predmete o kojima pojma nema”, objašnjava Marić.

Bivši član VSTV-a Asim Crnalić takođe primjećuje da značajan broj imenovanih ne zadovoljava standarde.

“Sve je više razloga za tvrdnju da se nešto mora u pravosuđu ozbiljno mijenjati. Jer i stručna javnost a i opća javnost su nezadovoljne radom pravosuđa. Ja sam sve do sada uvijek govorio kako je kritika pravosuđa neosnovana. Ali moram reći da u posljednje vrijeme mijenjam svoje stajalište jer je sve više pogrešnih sudskih odluka”, kaže Crnalić.

Sagovornici s kojima je BIRN razgovarao smatraju da bi u VSTV trebalo uključiti osobe izvan pravosuđa, poput uglednih univerzitetskih profesora i predstavnika civilnog društva. Posebno ističu da bi prilikom izbora trebalo izvršiti uvid u dotadašnji rad kandidata.

“Ranije su se ispitivali kvaliteti sudija u svim segmentima, prvo profesionalnost, šta je čovjek radio ranije, na kom mjestu je radio, koja je složenost tih poslova, kako odgovara s aspekta tog iskustva mjestu na koje je konkurisao, da li ima dovoljno znanja, umijeća i vještine za to mjesto”, kaže Vlado Adamović.

Tamo gdje su uočeni problemi, kako dodaje, “nisu skidane glave”, nego su se ljudi upućivali na edukaciju.

Unapređenje postupka

Branko Perić takođe smatra da se mora analizirati prethodni rad kandidata.

“Potrebno bi bilo analizirati predmete kandidata u sudu iz kojeg dolazi. Koji su predmeti neriješeni, zašto nisu riješeni… Kod tužilaca vidjeti da li je birao šta će procesuirati, je li radio složene ili jednostavnije slučajeve”, objašnjava Perić.

On ističe da bi intervjui pred komisijama trebalo da budu javni, prvenstveno za ostale kandidate.

Kvalitet pravosudnog kadra, prema Asimu Crnaliću, usko je povezan sa obrazovnim sistemom.

“Ranije se nije moglo događati ono što se danas događa, da ljudi brzopotezno postaju doktori nauka, sveučilišni profesori, da se praktično po selima formiraju univerziteti, da u takvim okolnostima, gdje je vrlo nizak standard, ljudi polažu bez ikakvoga znanja, pa praktično kupuju diplome, a ne stiču ih svojim znanjem. E to se mora promijeniti”, naglašava Crnalić.

VSTV je uvidio potrebu unapređenja postupka imenovanja i od prošle godine uspostavio novi sistem ocjenjivanja kandidata.

Uvedeni su testovi kojima se ocjenjuje stručnost, a izmijenjen je i način vođenja i bodovanja intervjua s kandidatima, koji maksimalno može nositi 20 posto ukupne ocjene. Time je, prema VSTV-u, u velikoj mjeri smanjena mogućnost subjektivnog uticaja na konačnu ocjenu.