Šesti april – uspomene na bol i otpor

Adi Arapović imao je osam godina kada je počela opsada Sarajeva 6. aprila 1992. godine. Prve sarajevske ratne zime, Chritisan Maréchala fotografisao je Arapovića kako stoji u parku kod Narodnog pozorišta u blizini mjesta, gdje i danas živi.

“Ružna me sjećanja vežu za ovu fotografiju. Ne bih volio da se ikada to ponovi. Uništeni automobil iza nas i vreće sa pijeskom koje čuvaju podrumsko sklonište govore hiljadu riječi. Čekali smo prestanak granatiranja kako bismo istrčali vani u park, bili smo željni igranja”, opisuje Arapović.

Prema njegovim riječima, odlično se sjeća rata, igre koja se, između ostalog, sastojala od trčanja za transporterima i dana kada je sa drugom gledao kako gori Pošta i nestaje njegov grad.

“Razonodu nam je predstavljao pas sa fotografije. Ona je nažalost poginula tokom granatiranja”, prisjetio se Arapović.

Bolna sjećanja na opsadu Sarajeva vežu i Fikreta Grabovicu, čija je maloljetna kćerka Irma ubijena snajperom na Koševskom Brdu.

“Sjećam se tih prvih dana aprila. Nama roditeljima najveći strah je bio kako da spasimo djecu. Apsolutno nisam mogao vjerovati da će to sve da toliko potraje. Sada znamo koliko je trajala opsada, taj urbicid, gdje su neki ljudi htjeli da unište sve što je bilo živo u ovom gradu. Nažalost, toliko je mladosti naše ubijeno”, kaže Grabovica.

Tokom opsade Sarajeva ubijeno je oko 1.600 djece i maloljetnika.

Kao predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, Grabovica je ove godine dobio Šestoaprilsku nagradu, što mu, kako kaže, budi pomiješana osjećanja.

“To su emocije od beskrajne tuge zbog svega sto se nama desilo do određenog ponosa. Ponosan sam na uspjehe Udruženja. Mi smo ipak u proteklom periodu uradili mnogo na tome da utvrdimo istinu i pokažemo razmjere zločina, posebno nad najranjivijom kategorijom – djecom – našeg grada. To je zločin počinjen nad ovim gradom, nad njegovom budućnošću”, kaže Grabovica.

Šestoaprilskom nagradom odlikovan je i ratni general Jovan Divjak, koji je ponosan na “herojstvo grada koji je očuvao toleranciju” tokom više od 40 mjeseci opsade.

“Ja sam živio sa građanima i kao svako što je doživljavao život bez vode, struje, život bez života, bez krvi. Mi smo jedni drugima pomagali, posebno onaj moj dio koji se odnosio na osposobljavanje vojnika da sa ono malo pušaka ne dozvoli da se agresor spusti u grad. Da građanima dam moralnu podršku, kao i onima u bolnicama i apotekama, medijima. Jer duhovni otpor, pored vojničkog, značajno je doprinio da Sarajevo opstane”, prisjeća se Divjak.

Šesti april je ove godine obilježen manifestacijom upriličenom kod spomenika ubijenoj djeci Sarajeva, kojoj je prisustvovalo više stotina građana i na kojoj su se dijelili bijeli baloni sa imenima ubijene djece. U Vijećnici će večeras biti upriličena svečana dodjela šestoaprilske nagrade.