Članak

Optuženi ih otjerao iz kuća

27. Januara 2015.00:00
U nastavku obnovljenog suđenja Željku Jukiću za zločin počinjen na području Prozora, svjedok Tužilaštva je kazao da ih je optuženi otjerao iz sela Lapsunj.

This post is also available in: English

Mujo Perviz je rekao da je krajem augusta 1993. godine došla vojska sa teretnim kamionima pod ceradom i odvela ih na Ustramu.

“Željko Jukić je išao iza nas. Kada smo došli na Ustramu, razdvojio je sve sposobne muškarce na jednu stranu, a žene i djecu na drugu. Ja sam se tada obratio Željku i rekao da sam invalid i da nisam sposoban. Tada mi je opsovao majku”, posvjedočio je Perviz.

On je dodao da su žene i djeca otišli pješke prema Kučanima, a da su muškarci ostali na Ustrami.

“Željko nas je tjerao da se bijemo između sebe”, kazao je svjedok, koji je optuženog prepoznao u sudnici.

Nakon izvjesnog vremena, prema riječima Perviza, Željko i još jedan vojnik su došli u civilnom autu, u čijem je gepeku bio momak zavezan. Poslije je saznao da se zvao Kerim.

“Tada su krenuli autom prema jezeru… Nakon desetak minuta sam čuo rafal. Nakon pola sata, vratio se Željko istim autom, ali tog momka nije bilo”, prisjetio se svjedok.

On je kazao da su kasno navečer odvezeni u Srednjoškolski centar.

“U Srednjoškolskom centru su bili muslimani iz svih sela u Prozoru. Tu sam viđao Željka Jukića nekoliko puta. Jednom prilikom je bila prozivka. Kada je prozvao mene, sišao sam u prizemlje i tada me je Željko tukao po glavi i leđima”, ispričao je svjedok.

Na pitanje Odbrane koliko je puta viđao optuženog u Srednjoškolskom centru, svjedok je rekao da je u više navrata dolazio i da je vodio zatvorenike na prinudne radove.

Jukić, nekadašnji pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), optužen je za ubistva, zlostavljanje i pljačkanje civila 1993. u Prozoru. On je prvostepenom presudom bio osuđen na 13 godina zatvora, ali je ta presuda ukinuta.

Svjedok Tužilaštva Ibrahim Lulić je kazao da je 28. augusta 1993. protjeran sa svojom porodicom iz sela Gornji Višnjani.

“Dolazio je Nidžo sa mojim daidžom i rekao da idemo u Donje Višnjane… Nakon njega su došla dva vojnika HVO-a u moju kuću i tražila od mene pare. Kada sam im rekao da nemam, jedan od njih je ispalio metak u plafon”, ispričao je Lulić.

Potom su, kako je dodao, ušli u kamione kojima su prevezeni u Srednjoškolski centar u Prozoru.

“Kada sam se popeo na prikolicu, pitao sam Amira Konjarića ko je onaj momak, misleći na vojnika koji je pucao u plafon. On mi je kazao da je to Željko Jukić”, rekao je svjedok.

Na pitanje advokatice Irene Pehar kako je Konjarić znao da je to bio Željko, svjedok je odgovorio da ne zna, kao i da tada nije primijetio da Željko ima ožiljak na licu.

Optužba i Odbrana će 24. februara iznositi završne riječi, kada bi trebalo da budu saslušana dva posljednja svjedoka.

Povezani članci

24. Februara 2015.

Presuda Jukiću 3. marta

20. Januara 2015.

Udarac i psovke

Emina Dizdarević Tahmiščija


This post is also available in: English