Dalida Burzić: Aktiviran predmet o ubistvu Hakije Turajlića

U razgovoru za BIRN – Justice Report otkriva da će aktuelizirati slučaj ubistva Hakije Turajlića, potpredsjednika Vlade Republike Bosne i Hercegovine. On je ubijen 1993. godine u Sarajevu, a odgovorni još uvijek nisu kažnjeni.

Burzić u intervjuu ističe da je potrebno precizirati odnos Tužilaštva BiH i nižih tužilaštava kako se spisi ne bi prebacivali od jednih do drugih po nekoliko puta.

Prema njenim riječima, bolji rad u tužilaštvima može se osigurati samo izborom stručnih i odgovornih osoba.

Koji su prvi zadaci kojima ćete pristupiti kao glavna tužiteljica Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu?

Prvo da smanjim broj neriješenih predmeta jer ima puno starih predmeta koji ne zavređuju krivično gonjenje, ali mora da uslijedi tužilačka odluka. Da pojačam rad Odjela privrednog kriminala i da novu izvršnu vlast upoznam s problemom ovog tužilaštva kako bi materijalno pomogli jer krivičnopravnu zaštitu od 44 tužioca ne može dobiti oko million stanovnika, koliko ih je na prostoru Kantona Sarajevo.

U Tužilaštvu su četiri odjela. Napravila sam reorganizaciju i pojačala Odjel privrednog kriminaliteta. Kada govorimo o Odjelu za ratne zločine, dva tužioca sam prebacila u Privredni odjel. Smatram da su sadašnja tri tužioca optimalan broj u Odjelu za ratne zločine jer su svi predmeti otišli na ocjenu složenosti u Tužilaštvo BiH. Od tri predmeta, jedan je vraćen ovom tužilaštvu.

Ukoliko ne bude priliva predmeta iz Tužilaštva BiH, jedno vrijeme moći ćemo ovako da funkcionišemo. Morat ću uvijek u hodu da reagujem jer nemam dovoljno tužilaca.

Radit ću na povećanju broja tužilaca kako bismo mogli da izađemo s nekim rezultatima rada. Bitno mi je da osiguram i bolje uslove rada, koji nisu nimalo dobri. Jako su male kancelarije, po dva tužioca sjede zajedno u jednoj prostoriji. Tužioci vode istrage, ispituju, pozivaju svjedoke…

Također, imamo problem odlaska u Sud jer nemamo koridor između ove dvije zgrade iako su gotovo susjedne. Tako da moj tužilac sa kompletnim spisom izlazi na vrlo prometnu ulicu i prepušten je samo slučaju da mu neko ne priđe i ne otme kompletan spis. Posljedice bi bile strašne.

Ne očekujem prevelike rezultate odmah, već da u prvoj godini stanemo na noge, pa ćemo narednih godina, nadam se, zaslužiti veći integritet u javnosti. Neke stvari se moraju promijeniti, kao i negativni imidž Tužilaštva.

Spomenuli ste ocjenu predmeta, možete li nam reći šta je s predmetom “Turajlić”?

Davnih dana je pravosnažno okončan predmet u kojem je Goran Vasić oslobođen optužbe zbog nedostatka dokaza. Po mojoj procjeni, ako je neko oslobođen usljed nedostatka dokaza, ne znači da je završen rad u tom predmetu. Povukla sam taj predmet i uspjela da ga aktueliziram.

Taj slučaj tretiram kako predmet ratnog zločina, dobio je tu oznaku, protiv nepoznatog izvršioca. Ima takav stepen složenosti da ga Sud BiH treba da dadne u rad Tužilaštvu BiH, s obzirom na mjesto izvršenja djela i da je riječ o dužnosniku. Mi pripremamo dopis sa svim dokumentima. Garantujem da će vrlo brzo taj spis ići institucijama BiH, te da ćemo vrlo brzo dobiti odgovor na ovo pitanje.

Imamo jako složen pravni sistem. Koliko to otežava rad?

Poznato je da imamo četiri pravna sistema, ali veći je problem što nemamo regulisan odnos. Konkretno, Tužilaštvo Kantona Sarajevo i Tužilaštvo BiH nemaju uređen sistem subordinacije, niti koordinacije. To nije ni jednim zakonom ove države propisano, jedino imamo praksu da se predmeti dostavljaju u rad Tužilaštvu BiH i obrnuto.

Ne smatram da svaki predmet koji dođe u ovo tužilaštvo iz Tužilaštva BiH treba vraćati natrag. Dužni su i oni da rade po prijavama, da vide ima li elemenata djela. To nije samo naša dužnost. Tu će se morati uključiti i zakonodavac, a imam namjeru s glavnim tužiocem Tužilaštva BiH da obavim kolegijalni razgovor da bismo u hodu napravili neka pravila ponašanja, jer sve drugo će imati za posljedicu izostanak krivičnopravne zaštite. Mi se možemo sa spisom dva, tri ili više puta dopisivati, ali nećemo riješiti problem.

Da li Kantonalni sud vraća na dopunu ili odbija optužnice tužiocima?

Bila sam sudija Kantonalnog suda i mogu da kažem da nijedna optužnica Kantonalnog tužilaštva za ratne zločine nije vraćena na doradu ili odbijena tom tužilaštvu. Kantonalni sud i tužilaštvo u Sarajevu su prvi krenuli da procesuiraju predmete ratnih zločina, i mislim da su u vrhu kada je u pitanju broj optužnica i presuda.

S donošenjem Državne strategije za procesuiranje ratnih zločina nama je počeo padati priliv predmeta. To je bilo vrlo indikativno. Znam da je najveći broj predmeta ratnih zločina procesuiralo ovo tužilaštvo i kantonalni sud do 2003.

Na funkciju glavne tužiteljice došli ste s pozicije sudije. Šta je teže raditi?

Ne bih pravila neku veliku razliku. Mislim da je posao sudije u prvom stepenu najteži posao u pravosuđu, pogotovo pri kantonalnim i okružnim sudovima. Tu neću uvrstiti Sud BiH jer ima sasvim drugačije uslove rada.

Svaka greška sudije na kantonalnom sudu može štetiti ugledu suda, sudiji i tako dalje. Tužilačka funkcija je teška s druge strane. Kantonalni tužioci imaju najniže plate a zastupaju optužnice na kantonalnim sudovima, gdje sudija ima veću platu od tužioca.

S takvim platama, od tužioca se traži da dežura, vodi istrage, radi kvalitetno optužnice, dokazuje na sudovima i ulaže pravne lijekove. Sudija sudi i donosi odluku, a tužilac sve ostalo. Plate tužilaca nisu adekvatne njihovom angažmanu. Smatram da je to razlog zašto je taj posao još teži.

Kako osigurati u potpunosti zalaganje tužilaca? Smatrate li da su potrebne neke sankcije?

Ako bi neko bio sankcionisan za optužnicu koja nije potvrđena ili presudu koja je ukinuta, mi ne bismo mogli govoriti o samostalnosti pravosuđa. Prema tome, sankcija zbog toga nema i ne smije ih biti.

Drugi dio priče jeste s koliko jakim dokazima se izlazi pred sud. Optužnica nije jedina tužilačka odluka. Postoje naredbe o neprovođenju istrage, kao i naredbe o obustavama istraga. Optužnica koja je potvrđena na sudu dovodi do promjene statusa te osobe, i to je velika odgovornost.

Istovremeno, država treba biti ta koja će stajati iza svakog tužioca i sudije. Na koji način? Sredstvima. Tužilačke i sudske greške mogu jako koštati ovu državu. Neću samo govoriti o naknadama štete za neosnovani pritvor, već ću govoriti o odlukama suda u Strasbourgu koje obavezuju BiH da izmiri štetu prema nekome radi sudske ili tužilačke odluke.

Ovaj problem može se riješiti da se na pozicije biraju stručnjaci i odgovorne osobe, ne može biti svako sudija i tužilac. Tužilačka funkcija traži veliku žrtvu i odricanja, promjene načina života. Danas, to baš i nije tako. Kadrovska politika mora biti mnogo obzirnija.