This post is also available in: English
Svjedok Ejub Smajić je ispričao da je u ljeto 1992. godine zatvoren u logor, gdje ga je optuženi Begović tukao “bokserom”, rukama, nogama i bejzbol palicom. Optuženog je opisao kao jednog od “najgorih stražara” u logoru.
“Kako su nas tako mogli tući, ni danas mi nije jasno. Da sam ga poznavao, da sam mu nešto uradio, rekao bih pa hajde, ali nisam ga ni znao”, kazao je Smajić.
Begović je optužen da je u ljeto 1992. godine lično premlaćivao zarobljenike u Batkoviću i seksualno ih zlostavljao.
Prema optužnici, zatočenici u ovom logoru bili su izloženi atmosferi terora stvorenoj ubijanjem, zlostavljanjem i nehumanim uslovima, bez dovoljno hrane, vode, ljekarske njege i odgovarajućih uslova za spavanje.
Smajić je ispričao da je po dolasku u logor, zajedno s Feridom Zečevićem i Huseinom Ćurtićem, odveden iza tog objekta i pretučen. Nedugo nakon toga, ova dva zatočenika su, kako je rekao, preminula.
“Bili su u lošem stanju, kao i ja. Nisu mogli hodati. Ferid je tražio od mene tabletu, rekao sam mu da je nemam, i umro je nakon jednog dana”, kazao je svjedok, dodavši da je nedugo nakon toga i Ćurtić preminuo.
Ćurtićevo tijelo je, kako je rekao, izneseno u deki i do danas nije nađeno.
“A Gligor to sve zna jer je tu bio svaki dan”, kazao je svjedok Smajić.
Na pitanje Tužilaštva da li su Zečević i Ćurtić tučeni i nakon uvođenja u logor, svjedok je odgovorio da jesu.
Opisujući optuženog, svjedok je rekao da je imao oko 20 godina, smeđu kosu, te da je u Bijeljinu došao iz Goražda. Kazao je da je vidio kada je optuženi tukao i druge zatočenike.
“Hoću da se kazni što strožijom kaznom i hoću odštetu od njega”, rekao je svjedok, dodavši kako od boravka u logoru i danas ima posljedice.
Dio ovog svjedočenja bio je zatvoren za javnost.
Prema službenom rasporedu Suda BiH, suđenje se nastavlja 28. januara, kada bi trebala biti saslušana dva svjedoka Optužbe.
