Galama i jauci iz prostorije za ispitivanje

Dobrivoje Mihajlović je kazao da je 21. juna 1992. s drugima doveden u Rapatnicu nakon što je uhapšen kada je pokušao napustiti svoje selo Brezje, koje je bilo granatirano.

“Kad smo došli, vidjeli smo deset do 20 ljudi, koje nismo poznavali. Umrli smo od straha – bili su izubijani, izrezani po licu… Rekli su da su iz sela Potpeć”, prisjetio se Mihajlović i dodao da je sutradan dovedeno još muškaraca iz sela Brezje i Jasenica.

Kako je ispričao, odvođeni su na ispitivanje u prostoriju na spratu, odakle su se čuli jauci, galama, lupanje…

Svjedok je naveo da je na vratima sale bio izvjesni Muće, koji je prozivao ljude da idu na ispitivanje, a da je u salu ulazio njegov brat Sejdo i udarao ljude. 

“Sejdo je imao crne rukavice. Ulazio je i udarao pred kapetanom. Kapetan je dolazio jedno tri puta. Prvi put je rekao da moramo ispričati sve o oružju inače će nas pobiti. Mislim da je kapetan bio glavni u logoru”, kazao je Mihajlović. 

On je ispričao kako je Sejdo u sali udario njegovog rođaka Radenka, te kako je njegov stric Ilija, koji je bio invalid, pao kada ga je Sejdo udario dok su išli u toalet. 

Za mučenje i zlostavljanje srpskih civila od juna do avgusta 1992. u Mjesnoj zajednici u Rapatnici i prostorijama fudbalskog kluba, sudi se Ekremu Ibračeviću, Faruku Smajloviću zvanom Puka i Sejdaliji Ćoviću zvanom Sejdo i Ćova.

Ibračević je, prema optužnici, bio načelnik vojne bezbjednosti Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane u Srebreniku, Smajlović komandir voda Vojne policije, a Ćović vojni policajac.

Svjedok Mihajlović je rekao da on nije udaran prilikom ispitivanja u Rapatnici i smatra da to može zahvaliti čovjeku koji ga je doveo kada je uhapšen, a kojeg je odranije poznavao. Taj čovjek je, kako se prisjetio, u Rapatnici kazao: “Ovu četvoricu niko ne smije dirati.” 

Nakon sedam dana u Rapatnici, njih 36-37 zatočenih, kako je naveo svjedok, prebačeni su hladnjačom u zatvor Tuzli, gdje je ostao do aprila 1993. godine.

“Među zadnjima izlazi jedno crno lice skroz. Pitao sam je li ovo Stokan Marković. Nisam vjerovao da će preživjeti i da će mu se lice više formirati”, prisjetio se svjedok. 

Mihajlović je rekao da je čuo da je Marković takođe bio u Rapatnici, u nekim drugim prostorijama, kao i još nekoliko muškaraca dovedenih u zatvor, koji su govorili da su mučeni lemilicom i da su im pod nokte gurane igle.

Svjedok je kazao da nije siguran da bi mogao prepoznati kapetana iz Rapatnice jer ne zna koliko se mogao promijeniti. Na pitanje da li ga vidi u sudnici, svjedok je pitao: “Da nije gospodin s kravatom?”, pokazavši na advokata Ismeta Bajramovića. 

U spis je uložena dokumentacija iz istrage, kada je svjedok 2009. na fotografijama identifikovao Muću i Sejdu.

Odgovarajući na pitanja Ćovićevog branioca Ismeta Bajramovića, svjedok nije mogao objasniti zašto je prilikom identifikacije Muće rekao da poznaje tu osobu jer je udarila njegovog strica Iliju, a danas je naveo da je to učinio Sejdo.

Suđenje se nastavlja 27. januara.