Pogibije i ranjavanja u Kokinom Selu

“Oko 6 sati čule su se neke eksplozije, rekli su da su granate. Mi smo bili smješteni u kući Ibrahima Bogdanovića. Bilo nas je oko 50 iz mahale, bilo je žena, djece. Došao je otac i kazao da moramo bježati, mama je mene probudila”, ispričala je svjedokinja Amra Bekrić, koja je tada imala 13 godina.

Bekrić je navela da je njena majka ostala u Kokinom Selu, i o njenoj sudbini do danas ne zna ništa. Ona je s ocem bježala prema Goraždu, a na putu je vidjela ubijene ljude.

“Naišao je čovjek sa ‘fićom’ i počeo pucati  po nama. Pucano je prema nama i prema ljudima koji su stajali kraj prodavnice. (…) Pogođena je Mensura. Kad je pogođena, dok je padala, imala sam osjećaj da leti”, prisjetila se svjedokinja.

Ona je kazala da joj je otac dva puta ranjen dok su bježali.

Bekrić je rekla da je prošle godine našla izjavu koju je njen otac dao policiji u Goraždu, navodeći da je on vidio optuženog kad je bio napad.

“Ja se ne sjećam da li ga je on vidio ili je od nekog čuo da je bio u napadu”, izjavila je svjedokinja.

Ona je kazala da poznaje Šekrića, koji se družio sa njenim bratom Edinom.

Tužilaštvo BiH tereti Šekarića da je, kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO) i paravojne formacije “Osvetnik”, počinio zločin protiv čovječnosti u okviru širokog i sistematskog napada Vojske Republike Srpske (VRS) na civilno nesrpsko stanovništvo na području Goražda i Višegrada.

Šekarić je optužen za učešće u napadu na Kokino Selo (Lozje), potom za maltretiranje porodice i djece pred kućom Bakira Hasečića u Višegradu, te silovanje svjedokinje S-1, ubistvo većeg broja nesrpskih civila, te fizičko maltretiranje zatvorenika u logoru Uzanica (Višegrad).

Svjedokinja Paša Živojević je izjavila da joj je u napadu na Podlozje, odnosno Kokino Selo poginuo muž, te da još nije našla njegove posmrtne ostatke.

“Da mi ga je naći da ga ukopam, ništa mi drugo ne treba”, kazala je svjedokinja odgovarajući na pitanje da li postavlja zahtjev za nadoknadu štete.

Svjedokinja je ispričala da joj je muž bio na straži 22. maja 1992. godine, dok je ona bila u kući Ibrahima Bogdanovića, odakle je sa ostalima bježala prema Drini.

“Čudim se kako sam ostala živa. Bježali smo iz kuće Drinom. To je grmilo, nije pucalo”, prisjetila se Živojević.

Ramiza Uhota je posvjedočila kako su ona i njen tada 15-godišnji sin ranjeni u napadu na Kokino Selo, te da prebačeni u Srbiju na liječenje.

Nastavak suđenja je zakazan za 14. april.