Optuženi s puškomitraljezom

Zaštićeni svjedok RV-7 kazao je da je 31. maja 1992. vidio kako srpski vojnici vode grupu civila, a tada su i on i njegov brat zarobljeni i povedeni prema Butkovim stijenama. Kada su došli do Vlasinja, svjedok  je, kako je rekao, prepoznao optuženog Rackovića.

“Rackovića poznajem od prije rata, radio je u građevinskoj firmi. Bio je deset do 15 godina stariji od mene… Ovi što su nas vodili naredili su nam da sjedemo i odmorimo. Kada smo sjeli, Racković je sjeo nasred puta i okrenuo puškomitraljez prema nama”, kazao je RV-7.

Racković je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), od maja 1992. do kraja augusta iste godine učestvovao u napadima na bošnjačka sela, zatvaranju, mučenju, prisilnim nestancima osoba na području Višegrada, te silovanju.

Neke od nezakonito uhapšenih osoba, kako je navedeno u optužnici, nikada nisu nađene, a tijela pojedinih civila ekshumirana su 2000. godine na lokaciji “Slap” u Žepi.

Svjedok je ispričao da je, zajedno s drugim muškarcima, odveden pred školu u Orahovcu, gdje je opet vidio Rackovića.

“Mene, brata i još neke su odvojili ispred škole, a ostale su uveli. Nama su naredili da hvatamo jagnjad… Ispred škole smo klali i pekli ražanj kada sam vidio da je Racković u učionici”, rekao je on, dodavši da nije vidio šta je optuženi tamo radio.

Naredni dan svjedok je vraćen kući, a svoje selo je, kako je kazao, napustio istog dana.

Druga svjedokinja, Alma Čukojević, ispričala je da je do kraja aprila 1992. živjela u mjestu Prelovu u Višegradu, kada je zbog sigurnosti napustila svoju kuću. Ona je rekla da je njen muž ostao u kući, te da je kasnije saznala da je priveden u policijsku stanicu.

“Zaputila sam se u policijsku stanicu da pitam za muža i stražari su me kratko pustili njemu… Kasnije sam otišla opet s jednim komšijom do stanice i nakratko sam ga vidjela. To je bio posljednji put da sam ga vidjela”, kazala je ona.

Čukojević je navela je kako je kasnije saznala da je njen muž uhapšen, zajedno s još nekim osobama, na brežuljku iznad Prelova.

“Čujem tada da su ih odveli Tanasković, Marković i Vitomir Racković. Kao dijete se sjećam tog čovjeka, Rackovića, ako je to taj čovjek. Zvali su ga Vito. Kasnije ga nisam viđala”, rekla je ona.

Svjedokinja je kazala je da je posljednji put pokušala da ode u stanicu policije 28. maja 1992., kada je vidjela dosta ljudi koji su stajali i čekali članove svojih porodica.

“Tu sam vidjela čovjeka koji je tražio sina. Bio je tu jedan dječak u gumenim čizmama koji je tražio oca, jer su mu taj dan ubili majku. Bili su tu samo muslimani koji su tražili svoje najmilije”, opisala je svjedokinja.

Suđenje će se nastaviti 12. marta.