This post is also available in: English
o.
U napadu jedinica Armije BiH (ABiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) 14. i 15. septembra 1992. na Bukvik i okolna sela ubijeno je nekoliko desetina muškaraca i žena.
Rada Dragičević, kojoj je 14. septembra 1992. ubijen brat Živan, te dvojica rođaka – Cvijetin i Gojko Radić, ogorčena je radom Tužilaštva Brčko Distrikta.
“Iako 21 godinu pričamo isto, još uvijek niko nije optužen, a zna se ko ih je pobio. Moj brat je bio ranjen, mogao je da preživi, sve se zna, ali Tužilašvo nije ništa preduzelo. Svake godine isto”, kazala je Dragičević.
Janko Kerezović, koji sada ima 84 godine, u napadu na Bukvik izgubio je brata Đorđa i snahu Cvijetu. Brišući rukom suze, rekao je da je ostao sam i kako nema više nikoga.
“Meni je mog brata žao i ja to nikad ne mogu zaboraviti. Niko još nikad nije odgovarao za to što ga je ubio. Ko je za to kriv, ja ne znam”, kazao je Kerezović.
Branislav Dukić, predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske, najavio je da ovaj savez neće odustati od zahtjeva za procesuiranje odgovornih, čija imena su poznata pravosudnim organima.
Nezadovoljni dosadašnjim radom Tužilaštava BiH i Brčko Distrikta, kao i sporošću procesuiranja za zločine nad srpskim stanovništvom, preživjeli logoraši i žrtve sa Bukvičke regije su dokaze koje posjeduju dostavili i Tužilaštvu za ratne zločine Srbije.
