This post is also available in: English
Pandurević je kazao da su dva minobacača dovezena na područje Raštelice (općina Hadžići), ali da su prebačena u Bradinu.
“Nama minobacači nisu ni trebali, mi nismo imali planove za dejstva. Samo da branimo svoje kuće”, rekao je Pandurević.
Na pitanje da li je dovoženje minobacača u selo bilo priprema za rat, svjedok je kazao da je to bila priprema za odbranu.
“Nama nije prijetila opasnost od domaćih muslimana, već od Hrvatskih obrambenih snaga (HOS)”, rekao je on.
Pandurević je svjedočio 5. i 13. decembra, kada su suđenja prekinuta jer je svjedok imao visok pritisak. Na početku svjedočenja on je opisao kako je u “Silos” doveden 28. maja 1992. godine.
Za zločine počinjene u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, Tužilaštvo BiH tereti Mustafu Ðelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera.
Prema optužnici, Bećir Hujić je bio upravnik, kao i zamjenik upravnika logora “Silos”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Kalember je bio stražar u “Silosu”, a ostali optuženi bili su pripadnici civilne, vojne i policijske vlasti.
Svjedok je kazao kako su se zatvorenici u “Silosu” obraćali Bećiru Hujiću, kojeg poznaje od prije rata.
“Mi smo se obraćali Bećiru i žalili na uslove. On nam je rekao da piše Kriznom štabu i traži normalne uslove za nas. On je čovjek koji je znao kako se radi. Rekao nam je da mu ne daju”, kazao je svjedok.
On je rekao i da je od jednog zatvorenika čuo da ga je tukao stražar Kalember, ali da je od supruge saznao kako je njoj taj stražar povremeno pomagao dok je bila u “Silosu”.
Zatvorenici su, prema riječima Pandurevića, odvođeni na obavljanje radova na prvim borbenim linijama.
“Na Stupniku, 26. maja 1993. godine poginula su četvorica logoraša. U tom sukobu neki su i ranjeni”, kazao je svjedok, naglasivši da je on u zatočeništvu proveo 1.340 dana.
Nastavak suđenja je 17. januara.
S.U.
