Stradanja u Ilijašu još uvijek bez kazne

U Ilijašu, koji se nalazi oko 18 kilometara od Sarajeva, u maju i junu 1992. godine – nakon napada Vojske Republike Srpske (VRS), hapšenja ili izvođenja iz različitih zatočeničkih objekata – ubijeno je oko 200 mještana.

Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu i Tužilaštvo BiH provode istragu protiv ukupno 126 osoba u vezi sa zločinima počinjenim na području Ilijaša, ali ne žele dati detaljnije podatke.

Porodice žrtava stradalih u ratu ljute se na istražne organe zbog sporosti u optuživanju odgovornih, ali se nadaju da će, dok su živi, biti pronađene kosti njihovih najmilijih. Nakon više od 20 godina, još uvijek nisu pronađeni posmrtni ostaci 54 osobe.

Prema tvrdnjama onih koji su preživjeli, srpska vojska i policija napale su u maju i junu 1992. godine sela Bioču, Lješevo, Kadariće, Luku i sami centar Ilijaša.

Muškarci koji nisu bili ubijeni, prema tvrdnjama preživjelih, zatvarani su i zlostavljani u osnovnoj školi u Gornjoj Bioči, u skladištu “Iskre” i podrumu Željezničke stanice u Podlugovima, u Osnovnoj školi “27. juli” u Ilijašu i drugim objektima.

Provalili vrata pa ubili

Gornja Bioča je prvo selo koje je napadnuto 29. maja 1992. godine. Tokom napada ubijene su dvije i ranjene tri osobe, a muškarci su odvedeni u zatočeničke objekte.

“Naše komšije, prijatelji i drugovi preobukli su se u paravojne formacije, i sa kokardama na glavi su nam dolazili u kuće i zarobljavali nas. Znam da su ubijeni Uzeir i Zahid Selimović, sin i otac. Došli su pred kuću i ubili Uzeira kroz vrata, a kad su provali vrata, izveli su mu sina i ubili ga”, kaže Sabahudin Šehić iz Gornje Bioče.

Optuženi Srpko Pustivuk je u Sudu BiH nepravomoćno oslobođen krivice za sudjelovanje u napadu na civile u selu Gornja Bioča kada su ubijena dva, a teško ranjena tri civila.

Tokom napada na Bioču, priča Šehić, Bošnjaci su uhapšeni i zatvoreni u osnovnu školu u Gornjoj Bioči.

“U školi smo bili ispitivani, maltretirani, izgladnjivani… Neki ljudi su odvedeni u policiju na ispitivanje, a završili su u masovnim grobnicama”, kaže Šehić.

On dodaje da su zatočenici nakon sedam dana prebačeni u “Iskrin” magacin u Podlugove, gdje su bili zatvoreni 75 dana.

“U Podlugovima su neki bili u kritičnom stanju. Jedan čovjek je umro, bio je otrovan jer su ubacili otrov u podrum Željezničke stanice. Nismo imali hrane, higijene, a dobili smo i buhe, te zarazne bolesti. Ljudi su padali u nesvijest”, prisjeća se Šehić, dodajući da su kasnije prebačeni u druge objekte, kao što je “Planjina kuća” u Semizovcu.

Boravak u zatočeništvu, kako kaže Šehić, na njemu je psihički i fizički ostavio traga, a vrlo često, ističe, ima i užasne snove.

Nakon Bioče, srpska vojska i policija u junu 1992. napale su sela Lješevo, Kadariće, Luku i centar Ilijaša.

Ubistva na brežuljku

Habiba Fazlić u razgovoru za BIRN – Justice Report priča da je njen suprug, zajedno sa još 21 Bošnjakom, ubijen u Lješevu. Ona navodi da je srpski vojnik kundakom puške udario njenog muža, pa su ga zajedno s drugim muškarcima otjerali do brežuljka.

Nakon što je čula rafal, Fazlić se, kako kaže, onesvijestila. Kada je došla sebi, komšinica joj je rekla da su svi pobijeni.

Oni koji nisu tada ubijeni, odvedeni su u skladište “Iskre” u Podlugovima, gdje su bili izloženi različitim torturama.

Stanovnik Lješeva koji je bio zaštićeni svjedok na suđenju Vojislavu Šešelju, optuženom i za zločine počinjene u Ilijašu, ispričao je da su uslovi u skladištu “Iskre” bili neljudski.

“U skladištu ‘Iskre’ ostali smo dva i po mjeseca, bez hrane i vode. Nije bilo WC-a i došlo je do raznih zaraza. Oficir ‘Šešeljeve garde’ izveo je Bakira Šehića. Nakon rata, našli smo ga u jednoj grobnici”, kazao je zaštićeni svjedok, koji je također nakon “Iskre” bio zatvoren u “Planjinoj kući”.

Zilka Rizvo iz Ilijaša prisjeća se da su njen sin i suprug odvedeni od kuće 5. juna 1992. godine i zatvoreni u skladište “Iskre”, odakle su prebačeni u “Planjinu kuću”.

“Tijelo djeteta sam našla u Semizovcu. Muž se liječio u Beogradu, ali je preminuo. Sahranila sam ih obojicu”, kaže Rizvo.

Zbog zločina počinjenih na području Vogošće, Ilijaša, Centra i drugih sarajevskih općina, u Sudu BiH optužen je Branko Vlačo.

Za razliku od mještana Bioče i Lješeva koji su bili zatvoreni u “Iskrinom” magacinu, muškarci iz sela Kadarići i Luke su nakon hapšenja zatvoreni u Osnovnu školu “27. juli” u Ilijašu.

U fiskulturnoj sali ove škole, mjesec dana bio je zatvoren Ibrahim Avdibegović, dok su njegov unuk, sin, brat, bratić, zet i zetov sin odvedeni iz škole 6. jula 1992. godine i tada im se gubi svaki trag.

Avdibegović, koji sada ima 91 godinu, kaže da su mlađi muškarci odvedeni u drugu prostoriju, gdje su premlaćivani.

“Oni su njih tukli i svašta su radili od njih. U toj prostoriji ih je bilo oko 50, sve mlađi ljudi”, prisjeća se Avdibegović, ističući da mu je jedina želja da, dok je živ, pronađe kosti svojih najbližih.

Istu želju ima i njegova snaha Zekija, koja smatra da je zločin i to što ne znaju gdje su kosti njihovih najmilijih.

“Naše komšije znaju gdje su ih pobili, gdje su im kosti, a neće da kažu”, kaže Zekija Avdibegović, naglašavajući da je njen sin imao 17 godina kada je odveden iz škole u Ilijašu, i kada mu se gubi svaki trag.

Među nestalima s područja općine Ilijaš, kako kažu oni koji su preživjeli, ima i žena. U Institutu za traženje nestalih BiH istakli su podatak da je među 152 ekshumirane žrtve – 11 žena i troje djece, od četiri do 18 godina.

U Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu su naveli da se vodi istraga u pet krivičnih predmeta protiv 120 osoba zbog počinjenja ratnih zločina na području općine Ilijaš, dok je u Tužilaštvu BiH rečeno da su otvorene istrage u dva predmeta protiv šest osoba za zločine na području ove općine.

Jedina osoba proglašena krivom, između ostalog, za zločine počinjene na području Ilijaša jeste Biljana Plavšić, bivša predsjednica Republike Srpske, koja je nakon priznanja krivice osuđena na 11 godina zatvora. Plavšić je izdržala kaznu i od oktobra 2009. je na slobodi.

Albina Sorguč je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected] Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.