Silos: Ispitivanje ljudske izdržljivosti

Drugog dana svjedočenja pred Sudom BiH, svjedok Jovičić je ispričao da je doveden zajedno sa još nekoliko zarobljenika u “Krupu”, nakon čega su odvođeni na obavljanje “najtežih fizičkih radova” na više lokacija.  

“To je bila laboratorija za ispitivanje ljudske izdržljivosti. Ljudi su bili posmatrani kao životinje i korisni samo da rade stvari potrebne za vojsku. Niko vas tu nije gledao kao čovjeka, samo je bilo važno da se uradi planirani posao”, kazao je Jovičić.

Za zločine počinjene u kasarni “Krupa”, logoru “Silos” i Osnovnoj školi “9. maj”, Tužilaštvo BiH, uz Šerifa Mešanovića, tereti Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića i Nermina Kalembera.

Prema optužnici, Bećir Hujić i Halid Čović obavljali su funkcije upravnika i zamjenika upravnika logora “Silos”, Šerif Mešanović bio je jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u magacinu u kasarni “Krupa”, a Nermin Kalember je bio stražar.

Svjedok Jovičić, koji je sa svjedočenjem počeo 13. septembra, ispričao je da je u grupi zatočenika iz “Silosa” prebačen u objekat “Krupa”, odakle je 10. marta 1993. godine prvi put odveden na obavljanje radova.

“Radilo se dok posao ne bude završen. To su bili poslovi kopanja rovova, bunkera ili istovar robe. (…) Nas su premlaćivali kada bi druga vojska gađala muslimanske polažaje. Tuku do iznemoglosti, a ostavljaju nas među živima samo da bi sutra radili”, kazao je svjedok.

Jovičić je, kako je rekao, 15. aprila 1993. odveden u Hrasnicu, gdje je obavljao fizičke radove sve do oktobra te godine, kada je ponovo vraćen u “Silos”.

“Jednom se desilo da su neki logoraši pobjegli dok smo obavljali radove. Nas ostale su čuvari tada tukli, a onda smo odvedeni pred policijsku stanicu u Butmiru i postrojeni. Tu su nas strašno zlostavljali, a kada smo došli u Hrasnicu, tu je nastao masakr, prebijanje”, ispričao je Jovičić.

Svjedok je kazao da su logoraši tokom boravka u “Silosu” izvođeni pred sud, ali da je to suđenje “izmišljeno samo da bi se opravdao boravak ljudi u logoru”.

“Sebi sam dao zadatak da ću, ako preživim, pričati istinu, a nekada sam molio Boga da se neko smiluje i da me ubije kako bi mi prekratio patnje”, kazao je Jovičić, opisujući stanje u zatočeničkim objektima.

On je 19. januara 1996. godine razmijenjen zajedno sa drugim zatočenicima.

“Niko od nas logoraša nije se izjasnio da se želi vratiti u mjesto ranijeg prebivališta. Sva imanja, bogatstva i grobovi predaka bili su zaboravljeni”, rekao je Jovičić.

Boravak u logorima, kako je svjedok kazao, ostavio je velike posljedice na njegovo fizičko zdravlje.

Nastavak suđenja je 10. oktobra, kada će Odbrane optuženih unakrsno ispitati svjedoka.