Članak

Marjanović: Posljednji put sa ocem

26. Oktobra 2011.00:00
Na suđenju za zločine u Rogatici, svjedok Državnog tužilaštva ispričao je kako mu je u junu 1992. godine optuženi Zoran Marjanović odveo oca, kojem se od tada gubi svaki trag.

This post is also available in: English

Svjedok Suad Bajić, koji je 1992. imao nepunih devet godina, kazao je da su Marjanović i još nekoliko vojnika zaustavili njegovu porodicu na ulazu u selo Babljak (općina Rogatica).

“Marjanović i još jedan vojnik su nam rekli da uđemo u bijeli golf. Prevezeni smo do mjesta Borike iznad Rogatice. Zoran i otac su izišli iz auta. Vidio sam kako ga Zoran vodi prema dvojici vojnika”, kazao je Bajić, istaknuvši da je tada zadnji put vidio oca.

Svjedok je rekao da je došlo i vozilo za koje misli da je vozilo hitne pomoći, te su im dva vozača rekli da uđu i odvezli su ih u školu u Rogatici. Svjedokova majka, dva brata, sestra i on su bili sedam dana u školi i onda su prevezeni na područje Olova, koje je bilo pod kontrolom Armije BiH (ABiH).

Marjanović je optužen da je 19. juna 1992. godine u mjestu Marina Homora (općina Rogatica), zajedno s nekoliko pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), uhapsio jednu bošnjačku porodicu – bračni par i četvero maloljetne djece.

Porodica je potom, kako je navedeno u optužnici, odvedena u mjesto Borike, a odatle su majku i djecu nepoznati pripadnici VRS-a odveli i zatvorili u prostorije srednje škole “Veljko Vlahović” u Rogatici, dok je otac odveden u nepoznatom pravcu, od kada mu se gubi svaki trag.

Kao svjedok Tužilaštva BiH, ispitana je i Mevlija Bajić, Suadova majka, koja je rekla da je 19. juna 1992. godine sa lokaliteta zvanog Marina Homora sa porodicom – suprugom i četvero djece – odvedena na Borike.

“Neko je rekao: ‘Stoj’. Kad smo malo gore izašli, vidjela sam Zorana Marjanovića i još jednog. U bijeli golf su nas potrpali i nisu nam govorili gdje idemo”, rekla je svjedokinja Mevlija, dodavši da optuženog poznaje od ranije.

Ona je rekla da su dovezeni na Borike kod crkve, gdje su izašli iz auta, te da je tu bilo i još jedno vozilo, u koje je poslije ušla sa djecom. Mevlija je rekla da su na tom mjestu dvojica vojnika supruga Nurku držali za ramena, a da je optuženi i ta dvojica što su dovezli vozilo rekli da uđu.

“Najmlađi sin Ismet plače, neće bez babe. Zoran govori: ‘Doći će babo brzo i neće mu dlaka faliti sa glave’. Od tada nikad ništa”, kazala je Bajićeva.

Ona i djeca su, kako je rekla, prevezeni u školu “Veljko Vlahović”, odakle su prebačeni na područje Olova.

Nastavak suđenja zakazan je za 2. novembar ove godine.

A.J.

This post is also available in: English