Lokalno pravosuđe: Potraga za pravdom i istinom

“Ubijen mi je suprug, djever i mnogi prijatelji. Prošlo je 18 godina, a ja i moja djeca još nemamo smiraj. Moja djeca još uvijek nemaju mezar svog oca. Strašno je to što se desilo, tolika ubistva, nestanci… Sramotno je da nakon toliko godina niko nije odgovarao za te zločine”, kaže Emina Mašinović iz Kulen-Vakufa.

Mašinović je, kako kaže, 10. juna 1992. godine s drugim mještanima bihaćkih naselja Kulen-Vakuf, Orašac, Ćukovi i Klisa napustila svoj dom. Prema kazivanjima žrtava, tokom zbjega je “oko 30 osoba” izgubilo život, dok je na mostu u Štrbačkom buku, nedaleko od sela Orašac, iz kolone izdvojeno više od 200 muškaraca, koji su potom zatočeni na različitim lokacijama.

Na tom mostu je izdvojen i suprug Emine Mašinović, koji je posljednji put viđen u logoru Prekaja (općina Drvar), i za čijim posmrtnim ostacima ona još uvijek traga.

U zatočeništvu je nakon hapšenja na Štrbačkom buku ubijen i Dedo Zulić, brat Merime Nihanović. Njegove posmrtne ostatke ona je, kako kaže, pronašla u masovnoj grobnici “Bezdan” i danas ističe da joj je najviše bolna činjenica da za njegovu smrt još uvijek niko nije odgovarao.

“Tražimo samo utvrđivanje istine i kažnjavanje počinilaca tih zločina”, kaže Nihanović.

Porodice žrtava, bivši logoraši i mještani Ljutočke doline svake godine u junu obilježavaju godišnjicu stradanja civila s tog područja, a u nekoliko navrata su protestovali pred zgradom Tužilaštva Unsko-sanskog kantona (USK) zbog neprocesuiranja odgovornih.

Hilmo Kozlica, bivši logoraš, kaže da su žrtve razočarane u rad pravosuđa, ali da će i dalje insistirati na zadovoljenju pravde.

“Totalno smo razočarani, mi smo poniženi narod u Ljutočkoj dolini. Nemamo pravdu, a dok ona ne bude zadovoljena, nećemo stati na insistiranju traženja i procesuiranja odgovornih”, kaže Kozlica, koji je pet mjeseci bio zatočen u različitim objektima, gdje je bio fizički i psihički maltretiran.

U Kantonalnom tužilaštvu USK-a ističu da do sada nisu podigli niti jednu optužnicu za zločine počinjene u Ljutočkoj dolini, dok u Tužilaštvu BiH kažu da postoji nekoliko predmeta u kojima je osumnjičeno više osoba.

“To su predmeti u kojima najčešće postoji naredba o sprovođenju istrage protiv konkretnih osumnjičenih osoba, potom imamo određeni broj predmeta u kojima je dostavljena informacija ili izvještaj o nekom događaju, ali mi tek trebamo utvrditi postoje li elementi ratnog zločina. U Tužilaštvu vodimo istrage i za događaje u kojima nismo još utvrdili počinitelje zločina”, kaže Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH.

On dalje pojašnjava da je do sada evidentirano “više desetina osumnjičenih i više stotina oštećenih i žrtava”.

Porodice žrtava se nadaju da će uskoro biti podignuta prva optužnica za zločine u Ljutočkoj dolini, ali ipak strahuju da pravdu možda neće dočekati.

“Strašno smo razočarani i bojim se da, tempom kojim to ide, moja djeca neće imati priliku nikada otići na mezar svog oca”, zaključuje Mašinović.

Prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC), na području općine Bihać tokom posljednjeg rata ubijeno je ili nestalo 1.547 osoba.

Mještani Ljutočke doline danas tragaju za posmrtnim ostacima još 40 osoba, među kojima je 21 civil ubijen, kako kažu, u septembru 1992. godine, nakon čega su njihova tijela spaljena.

Posmrtni ostaci ubijenih do sada su pronađeni u masovnim grobnicama Tihotina, Bezdan, Duliba, Bisovački most i Golubnjača.

———————————————————————————————–

Ovaj tekst je urađen kao dio projekta koji podržavaju građani SAD-a putem USAID-a u BiH. Za sadržaj ovog teksta je u potpunosti odgovoran BIRN i on ne mora nužno odražavati stavove USAID-a i Vlade SAD-a.