Korićanske stijene: Pogrešno mjesto zločina
This post is also available in: English
ubijeno 200 civila, utvrdio da su ubistva počinjena “dva kilometra od Korićanskih stijena”.
“Obišao sam to mjesto stradanja prošle godine sa advokatom Slobodanom Perićem. Vidio sam da se radi o kanjonu rijeke Ilomske, na planini Runjavici, na putu prema selu Korićanima, što je preko dva kilometra udaljeno od Korićanskih stijena i kanjona rijeke Ugar”, pojasnio je Knežević, koji je iskaz dao u korist Odbrane Ljubiše Četića.
Četić se tereti skupa sa Zoranom Babićem, Miloradom Radakovićem, Miloradom Škrbićem, Dušanom Jankovićem i Željkom Stojnićem, bivšim pripadnicima interventnog voda i Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, za ubistva oko 200 civila koji su prethodno izdvojeni iz konvoja kojim su bošnjački i hrvatski civili prevoženi iz Prijedora ka Travniku.
U optužnici se navodi da je 21. augusta 1992. godine “pored rijeke Ugar, na lokalitetu planine Vlašić”, izdvojeno oko 200 muškaraca, koji su odvedeni do mjesta zvanog Korićanske stijene, gdje su strijeljani.
Na ovom ročištu iskaz je dala i svjedokinja Mira Jovanović, koja je ispričala da je obavila “sveobuhvatno istraživanje političkih stranaka na području Bosne i Hercegovine u periodu od 1989. do 2002. godine”.
“Poseban osvrt mog rada se bazira na tri nacionalne vodeće stranke u BiH tokom ratnog perioda – Srpskoj demokratskoj stranci (SDS), Stranci demokratske akcije (SDA) i Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). Utvrdila sam da su na svojim područjima ove tri stranke imale jedinstvenu jednopartijsku kontrolu i državnu vlast”, ispričala je Jovanović.
Svjedokinja je istakla i da su ove tri nacionalne stranke “usko sarađivale s vojskama na svojoj teritoriji”, te da su najveću vlast imali predsjednici stranaka i glavni odbori.
“Baza stranke je imala vrlo malu mogućnost odlučivanja, dakle možete zamisliti da je običan glasač ili vojnik imao tek najmanju vlast da odlučuje”, kazala je Jovanović.
U optužnici stoji da su okrivljeni učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu civilnih i vojnih vlasti općine Prijedor, koji je za cilj imao “na diskriminatornoj namjeri zasnovan progon bošnjačkog i hrvatskog pučanstva”.
U korist četvrtooptuženog Četića nalaz i mišljenje je iznio i Željko Popović, vještak balističar, koji je govorio o “vatrenoj ili oružanoj moći malokalibarske puške Brno 2”.
“Ova puška je namijenjena za lov i sportski lov, i isključivo se koristi kao sportsko oružje, dok se teško može govoriti o ubojitosti. Efekti ovog naoružanja su vrlo upitni. S obzirom na način na koji funkcioniše, oružana moć bi praktično bila vrlo mala”, kazao je vještak.
Popović je dodao i da se iz puške Brno 2 može ispaliti “vrlo mali broj metaka po minuti” s obzirom da okvir sadrži pet metaka, a da se puška repetira nakon svakog pucnja. Vještak je dodao i da bi “zbog tipa puške” bilo nemoguće pucati istovremeno iz puške Brno 2 i automatskog naoružanja.
Odbrana Ljubiše Četića je pojasnila da će u završnoj riječi govoriti o razlozima zašto je vještak balističar govorio o ovom naoružanju.
Naredno ročište zakazano je za 9. mart 2010. godine, kada će Odbrana Četića završiti sa izvođenjem svojih dokaza.