Članak

Golubović: Gest humanosti

17. Juna 2009.14:30
Odbrana Blagoja Golubovića zatražila njegovo puštanje na slobodu, a kao kauciju predložila stan u Miljevini u vrijednosti 3.000 KM. Odbrana Blagoja Golubovića predložila je da se pritvor optuženom zamijeni drugim mjerama, te je, kao jamstvo da će se optuženi redovno javljati Sudu, ponuđen njegov stan u Miljevini.

This post is also available in: English

Odbrana je priložila kupoprodajni ugovor prema kojem stan vrijedi 3.000 KM.

“Ne treba gledati vrijednost te nekretnine, nego to da se radi o jedinom domu optuženog”, kazao je advokat Bajro Čilić, te dodao da bi Golubovićevo puštanje na slobodu bilo “gest humanosti”.

“Moja molba da me pustite da se branim sa slobode rezultat je borbe za moju porodicu, kako bih ih prehranio i obezbijedio im bolji život. Sve što ja posjedujem jeste stan od 40 kvadrata i spreman sam ga dati kao garanciju da ću se redovno javljati”, kazao je optuženi Golubović.

Tužilaštvo se usprotivilo ovom prijedlogu, istaknuvši da se okolnosti u ovom slučaju nisu promijenile, te da i dalje postoji “konkretna opasnost” da optuženi pobjegne.

Odluku o ovom prijedlogu Sud će donijeti naknadno.

Tužilaštvo BiH tereti Blagoja Golubovića da je krajem maja 1992. godine u selu Podkolun, općina Foča, učestvovao u ubistvima civila Avdije Hukare i Mejre Bekrije.

Golubović je u aprilu 2008. godine na osnovu međunarodne potjernice uhapšen u Srbiji, gdje se nalazio u ekstradicijskom pritvoru. Krajem januara ove godine izručen je organima naše države, od kada se, po prijedlogu Tužilaštva BiH, nalazi u pritvoru.

Odbrana je ispitala i dva svjedoka. Prvi je bio Ilija Golubović, daljnji rođak optuženog Blagoja, koji tvrdi da su odnosi porodica Golubović i Hukara prije i poslije rata bili dobri.

“Golubovići i Hukare nikad konflikt nisu imali. Odnosi su bili – ne mogu biti bolji. Nikad se niko od Golubovića s Hukarama nije posvađao. Mi smo imali komšijske odnose. Odnosi Avdije Hukare i Blagojevog oca su bili najbolji”, ispričao je Golubović.

Jadranka Golubović, također svjedokinja na ovom suđenju, ispričala je da je fočansko selo Strganci, gdje je boravila od aprila 1992., napustila 15. maja iste godine, kada je “bio napad”.

“Počelo je puškaranje, pucanje, strah… Krili smo se po šumi, a 15. smo prešli do Miljevine – svi, komplet porodice. Bio je i Blagoje tu. Svi smo se trpali u neki samački dom, i na ulici ih je bilo. Bili smo loše primljeni u Miljevini…”, prisjetila se svjedokinja.

Nakon saslušanja svjedoka, Sudsko vijeće je predložilo Odbrani da reducira listu predloženih svjedoka.

“Vijeće je našlo da je lista predloženih svjedoka na pojedine okolnosti preopširna. Za Sud nije relevantno da se o istim okolnostima saslušava deset svjedoka”, kazala je Mira Smajlović, predsjedavajuća Sudskog vijeća, te Odbrani saopćila da joj je odobreno osam predloženih svjedoka.

U sudnici nije rečeno koliko je Odbrana ukupno predložila svjedoka.

Nastavak suđenja zakazan je za 29. juni 2009. godine, kada je planirano saslušanje triju novih svjedoka Odbrane.

This post is also available in: English