Nedjelja, 23 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.

This post is also available in: English

Remza Šurković, svjedokinja Tužilaštva, svog oca je zadnji put vidjela u ljeto 1992., kada je imala 16 godina.

Da bi ispričala sjećanje na zadnji susret, tražila je da uz nju u sudnici bude tetka, što je Sud i dozvolio zaključivši da je svjedokinja jako uznemirena.

“Moj otac je došao kući sa pozivom u ruci u kojem je stajalo da se mora javiti na radnu obavezu. Tom pozivu se obradovao jer je mislio da će ponovo početi raditi. Kada je otišao da se javi u Kalinovik, više se nije vratio”, kazala je Šurković.

Šurković je svjedočila na suđenju Ratku Bundalu, Neđi Zeljaji i Đorđislavu Aškrabi, koji se terete za niz zločina počinjenih u Kalinoviku tokom 1992. i 1993. godine.

Njen otac je prvo bio zatočen u školi “Miladin Radojević”, a potom prebačen u “Barutni magacin”, gdje ga je vidjela posljednji put.

“Svoj zadnji susret s ocem nikada neću zaboraviti. Molili smo i preklinjali Aškrabu da pusti nas djecu da vidimo svoje očeve, i na kraju nam je i dozvolio. Kao da sada oca gledam – prišao nam je bez riječi i zagrlio mene i sestru. Aškraba je stajao blizu, i na trenutak sam pomislila da ima tuge u njegovim očima. Pitala sam ga zašto ne pusti mog oca i on je kazao da je tu sigurnije za njega”, prisjetila se Šurković.

Krajem jula ili početkom augusta 1992. godine, kako je kazala Šurković, iz sela Vihovići odvedeni su i ostali muškarci Bošnjaci, a među njima i njen brat Salko.

“Tu su došli izvjesni policajci Predrag Terzić, Saša Cerovina, Spasoje Doder, te neki Simić i Vuletić, koji su odveli muškarce. Majka je Terzića molila da puste Salka, ali on nije dao. Tog dana su odvedeni u ‘Barutni magacin’”, reklaje Šurković i dodala da ih narednog dana tamo nisu zatekli.

“Na Mehkim brdima sam 1999. godine pronašla posmrtne ostatke brata, a za oca sam čula da je spaljen u štali”, rekla je Šurković.

Ova svjedokinja je, sa preostalim mještanima Vihovića, 5. augusta 1992. godine pokušala pobjeći na slobodnu teritoriju, ali su uhvaćeni nedaleko od sela i potom “kamionima” vraćeni u Kalinovik. Istog dana, po dovođenju u grad, odlučeno je da sve zarobljene puste na slobodu, nakon čega su oni, poslije dugog pješačenja, došli na teritoriju pod kontrolom Armije BiH.

Tokom ispitivanja svjedokinja je kazala da je, nakon hapšenja oca, od komšije Ibre Suljića saznala da je Bundalo “doveo paravojne formacije i naredio zatvaranje muškaraca zbog sigurnosti”.

Dražen Zubak, Bundalov branilac, kazao je da ova svjedokinja u iskazu datom 2007. godine Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) nije spominjala prvooptuženog te da smatra da neko vrši uticaj na svjedoke.

Bundalo se također obratio Sudskom vijeću i rekao svjedokinji da se borio za svoj i njen narod, te da nije tačna tvrdnja o njegovom učešću u dovođenju paravojnih formacija u Kalinovik.

Nastavak suđenja zakazan je za ponedjeljak, 1. decembar 2008. godine.

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao