Imovina porodica haških bjegunaca na meti zakona

Erna Mačkić, Merima Husejnović
BIRN BiH
Sarajevo

Sve veći pritisak međunarodne zajednice na bosanske zvaničnike da zamrznu imovinu i poslovanja porodicama za koje se pretpostavlja da pomažu haške optuženike u njihovom bijegu od vlasti, naišao je na hladnu reakciju domaćih pravnih stručnjaka, aktivista i udruženja žrtava.

Međunarodni zvaničnici – među kojima se posebno ističe viši zamjenik Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Raffi Gregorian – zahtijevaju širu provedbu zakona iz 2006. godine koji omogućuje takve poteze, a u sklopu očajničkih napora da se uhapse četiri osobe za kojima još uvijek, 12 godina nakon završetka bosanskog rata, traga Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Haagu.

I dok se već odavno planira da Haški sud u narednih nekoliko godina privede kraju svoje djelovanje, posmatrači kažu da njegova misija neće biti uspješna ako na slobodi ostanu glavni optuženici – uključujući i predsjednika bosanskih Srba iz ratnog vremena Radovana Karadžića i zapovjednika vojske Ratka Mladića, koji su optuženi za genocid.

Predloženi finansijski pritisak bi se vjerovatno fokusirao na članove porodica optuženika koji se nalaze na crnim listama međunarodne zajednice zbog sumnje da pomažu bjeguncima.

Dok postoji principijelna suglasnost da bi ovakvi potezi doprinijeli bržem hapšenju na koje se već toliko dugo čeka, neki stručnjaci dovode u pitanje zakonitost poduzimanja ovakvih mjera protiv pojedinaca koji nikada sami zvanično nisu bili optuženi za neka nedjela. Udruženja žrtava i aktivisti su također skeptični kada govore o ovom prijedlogu, a neki od njih ovo čak vide i kao isprazan potez kako bi se izbjegle prave akcije koje bi dovele do privođenja optuženika.

Pored Karadžića i Mladića, još su dvije osobe u bijegu od haških tužitelja, a to su vođa srpskih pobunjenika u Hrvatskoj Goran Hadžić, optužen za zločine u Hrvatskoj, i Stojan Župljanin, ratni političar iz Krajine.

Glavna tužiteljica Haškoga suda Carla del Ponte tvrdi da se Karadžić i Župljanin kriju u BiH, dok se vjeruje da su Mladić i Hadžić u Srbiji.

Prema postojećim zakonima u BiH, imovina haških optuženika koji su u bijegu može biti zamrznuta a njihova poslovanja zaustavljena.

Isto važi i za sve osobe za koje zvaničnici “osnovano sumnjanju” da pomažu nekom optuženiku u izbjegavanju pravde.

S tim u vezi, spomenuta legislativa eksplicitno navodi “bračne ili vanbračne drugove, srodnike po krvi u prvoj liniji, braću ili sestre, usvojioce ili usvojenike i njihove bračne ili vanbračne drugove, advokata, ljekara ili vjerskog ispovjednika”.

Većina članova užih porodica haških bjegunaca je već stavljena na crne liste koje su napravile Sjedinjene Američke Države, a koje su naknadno odobrene i od Europske unije. Radi se o listama osoba za koje se sumnja da direktno pomažu njihovo skrivanje. Osobama koje se nalaze na ovim listama zabranjeno je putovati u SAD i EU.

Međunarodne snage su u nekoliko navrata vršile pretraživanja domova porodica haških bjegunaca, a posebno Karadžićeve porodice na Palama, koja uključuje njegovu suprugu Ljiljanu, kćer Sonju i sina Sašu. Neki od članova njegove porodice su čak i privođeni.

Međutim, do sada se zakon koji dozvoljava upotrebu finansijskih pritisaka nije baš često primjenjivao. Takve su restriktivne mjere dosad primijenjene jedino kada je riječ o porodici Stojana Župljanina, čija je firma AMF Komerc u Kotor-Varoši – u sklopu koje se nalaze i benzinska pumpai kafić – bila privremeno zatvorena.

Zlatko Lagumdžija, lider Socijaldemokratske partije (SDP) i zastupnik u Državnom parlamentu, rekao je za Justice Report da razlog za neodlučnost u primjeni finansijskih sankcija djelimično leži i u činjenici da je legislativa prvobitno i donesena pod pritiskom međunarodne zajednice, a ne zato što su predstavnici u Parlamentu to zaista i podržavali.

Već više od godinu zamjenik Visokog predstavnika, Gregorian se zalaže za usklađenije napore da se taj zakon sprovede u praksi.

Vrhunac njegove kampanje je bila posjeta Palama 24. augusta, kada je, u pratnji grupe novinara, započeo sa mjerenjem dvorišta Karadžićeve porodične kuće i bilježenjem podataka o automobilu parkiranom ispred nje. Medijima je rekao da se uskoro može očekivati oduzimanje porodične imovine.

U nedavnom intervjuu za Justice Report Gregorian je pojasnio da odluke o takvim koracima mogu donijeti glavni državni tužilac ili Vijeće ministara.

Nakon toga, može se sačiniti spisak stvari koje će biti oduzete, možda uključujući i novac, vozila i kreditne kartice. Osobama na koje se takva odluka bude odnosila može se također zabraniti prodaja kuća u njihovom vlasništvu ili prijenos vlasništva na nekog drugog. Takve bi mjere prema porodici haškog bjegunca ostale na snazi sve do njegovog pritvaranja.

Gregorian je jasno naveo da se takve sankcije mogu primjenjivati samo u slučaju Karadžića, Mladića i Župljanina, s obzirom da se smatra da Hadžić i njegova porodica ne posjeduju imovinu u BiH.

Nadalje, on je insistirao da bi, u slučajevima na koje se to može primijeniti, ovakvi potezi, usmjereni na imovinu članova porodica za koje se sumnja da pomažu bjegunce, predstavljali pozitivan korak koji bi “Bosnu i Hercegovinu približio politikama Europske unije i pomogao joj da ispuni svoje obaveze kada je u pitanju suradnja sa Haškim sudom”.

Također podržavajući moguće sankcije, bosanski pravni stručnjak Dennis Gratz rekao je za Justice Report da bi takav pristup bio “vrlo efikasan za vršenje pritiska i uništavanje mreže osoba koje štite i pomažu haškim bjeguncima da izbjegnu suočavanje s licem pravde”.

Istovremeno, u debati koja se vodi o ideji za uvođenje takvih sankcija možemo čuti i neka prilično skeptična stajališta.

Branko Todorović, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bijeljini, upozorava da dosadašnje neuspjehe u hapšenju preostala četiri optuženika “ne treba pokušavati kompenzirati nečim što će u očima javnosti izgledati kao neka vrsta nezaslužene odmazde nad članovima porodica”.

Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH, koji je ujedno i pravnik i aktivista u nevladinim organizacijama što se bave pitanjem tranzicijske pravde, dodaje da ni on “nije zagovornik” zamrzavanja imovine haških bjegunaca i njihovih porodica, obrazlažući takav stav činjenicom da “ono za šta su optuženi treba tretirati odvojeno od onoga što oni imaju”.

Međutim, još jedan bosanski pravni stručnjak, Sevima Sali-Terzić, tvrdi da sankcije ne bi predstavljale kršenje prava bjegunaca i njihovih porodica.

Ona kaže da bi se pojedinci na koje se ovo odnosi trebali suočiti sa sankcijama, nipošto zato što su njihovi srodnici optuženi za ratne zločine i u bijegu, nego zbog toga što se sumnja da oni lično učestvuju u pomaganju bjegunaca.

Sali-Terzić također kaže da bi osobe na koje bi se primjenjivale sankcije i dalje imale pristup sredstvima za osnovne životne potrebe, kao što su hrana, najamnina, otplate hipoteke, liječenje, porezi i osiguranje.

Mogla se čuti još jedna pritužba protiv korištenja finansijskih mjera za rješavanje ovog pitanja, a u vezi je s tvrdnjom da ta metoda nije ništa više od bezvoljne geste da se ublaže negativne kritike zbog neuspjelih pokušaja hapšenja preostalih bjegunaca.

“Mene brine da ta vrsta pritiska na članove porodica u suštini nije simulacija ozbiljnosti da se optuženi za ratne zločine uhvate”, tvrdi Branko Todorović.

Bez obzira na prednosti i nedostatke primjene ovakvih mjera, Zulfo Salihović, koji je preživio srebrenički masakr 1995. godine, kazao je za Justice Report da teškoće koje bi zbog ovih mjera osjetile porodice haških bjegunaca njemu ne bi predstavljale nikakvu satisfakciju.

“Ovo ništa ne znači žrtvama”, kazao je za Justice Report. “Nema tu neke satisfakcije. Nama je glavni cilj da se dželati nađu pred licem pravde.”

Erna Mačkić ([email protected]) i Merima Husejnović ([email protected]) su novinarke Justice Reporta u Sarajevu. Justice Report je online publikacija BIRN-a u Bosni i Hercegovini.