Mihaljević: Uspomene na zločin u Tulicama

Piše: Merima Husejnović

Tužilaštvo BiH je 1. oktobra okončalo izvođenje dokaza protiv Zdravka Mihaljevića zvanog Pijuk (1964), kojeg smatra odgovornim za zločine počinjene na teritoriji općine Kiseljak, u selu Tulice.

U pet mjeseci dokaznog postupka tužiteljica Slavica Terzić je saslušala 12 svjedoka, od kojih tri zaštićena. Neki od svjedoka su u sudnici identifikovali optuženog te ga okrivili za stradanje svojih komšija i članova porodica.

Optužbe za pokušaj pritiska na svjedoke, upućene na račun Odbrane, obilježile su ovaj prvi dio suđenja.

Kako saznajemo iz Ureda za informisanje Državnog tužilaštva, “zbog utjecaja na svjedoka A” otvorena je istraga “protiv više osoba zbog postojanja osnova sumnje da su počinile kazneno djelo otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka” te “kazneno djelo ometanja rada pravosuđa”. Iz Tužilaštva su također saopćili da su “istražne radnje u toku”.

Naime, svjedočenje zaštićenog svjedoka A je i odgađano jer je noć prije dolaska na Sud, kako je tvrdilo Tužilaštvo, dobio anonimni poziv, zbog čega je bio uznemiren.

Tužilaštvo je ustvrdilo da je svjedoka “kontaktirala nepoznata osoba nudeći mu izvjesnu sumu novca” za lažni iskaz. Svjedok se ipak pojavio pred Sudom i dao iskaz o svojim saznanjima o dešavanjima u selu Tulice.

Kroz iskaze svjedoka i priložene dokumente, Tužilaštvo je dokazivalo da je Mihaljević, kao zapovjednik jedinice za posebne namjene “Maturice” Hrvatskog vijeća obrane (HVO), 12. juna 1993. godine učestvovao u napadu na selo Tulice.

Tužilaštvo je u optužnici navelo, a svjedoci o tome govorili, da je 12. juna 1993. godine Mihaljević u Tulicama predvodio grupu vojnika, među kojima su bili i Vlatko Trogrlić, Anto Cvijanović, Stjepan Laco, Tibor Prajo, Ljubo Medić i Nikica Medić. Svi stanovnici su zarobljeni, razdvojeni su muškarci od žena, da bi potom njih osam bilo strijeljano u selu. Prema tvrdnjama svjedoka i navodima optužnice, ubijeni su Refik Huseinović, Mufid Tulić, Safet Kadrić, Ahmed Bajraktarević, Zijad Huseinović, Aziz Huseinović, Kasim Huseinović i Salko Bajraktarević.

Preostali muškarci su odvedeni u pritvorenički centar u kasarni u Kiseljaku, a nekima se gubi svaki trag. U optužnici se također navodi, a to tvrde i svjedoci, da je jedan od zarobljenika ubijen na putu od Tulica do Kiseljaka, te se i za to krivi Mihaljević.

Selo je opljačkano i spaljeno.

U samoj optužnici stoji da je ovaj predmet u Haagu, a potom i Sarajevu, označen kao “veoma osjetljiv”, što znači da “postoji dovoljno dokaza da je Zdravko Mihaljević počinio teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava”.

Svjedok Elvir Huseinović, koji je 1993. godine imao 16 godina, tvrdio je kako je bio prisutan kada je u Tulice došla “vojska sa oznakama HVO-a”, i sve mještane okupila “oko kuće jednog komšije”.

“Bilo nas je oko 40 i vojska nas je čuvala. Rekli su da čekamo ‘Glavnog’, koji će nas pustiti kući”, kazao je svjedok, dodavši da je nakon par minuta “Glavni” došao “sa čarapom na glavi”, te kasnije ubio Salku Bajraktarevića.

Huseinović nije mogao identifikovati MIhaljevića kao osobu koju su ostali vojnici oslovljavali sa “Glavni”, ali je rekao da se sjeća kako je ta osoba bila iste visine kao on sa 16 godina, te da je bila mršava.

Huseinović je sa grupom zarobljenih muškaraca odveden u Kiseljak.

Avdija Bajraktarević je rekao da je izveden na strijeljanje kod seoskog groblja, da je, dok je stajao u stroju sa 38 ljudi, vidio, između ostalih vojnika, “čovjeka sa kapom na glavi kojeg su ostali zvali Pijuk”.

“Svi su pucali, ali Pijuk ih je najviše ubio. Njegov automat uvijek pogađa”, kazao je Bajraktarević pokazavši na optuženog.

“To je Pijuk”, rekao je te dodao da ga je vidio u Kiseljaku bez maske na glavi.

Bajraktarević je tokom svjedočenja optužio branitelja Duška Tomića da je “donosio poklone Fejzi Huseinović i Fikreti Bajraktarević“ iz Tulica, što Tomić nije negirao, nego je kazao da to nisu svjedoci u ovom postupku.

Muzafer Huseinović iz Tulica je rekao kako je 12. juna 1993, dok je radio u polju, vidio vojnike kako prilaze selu i pucaju.

“Sakrio sam se neko vrijeme, a onda krenuo prema kući. Dok sam prilazio, vidio sam kako nekoliko naoružanih vojnika, obučenih u maskirne uniforme, vode mog oca”, kazao je Huseinović te dodao da je i on brzo uhvaćen.

Huseinović je rekao da je, zajedno sa još 28 seljana, odveden i zatočen u kasarnu u Kiseljaku.

“Dok su nas vozili u kasarnu, Ibrahim Jahić je izbacio jedan smotuljak, u kojem je najvjerovatnije bio novac ili dokumenti. Zaustavljeni smo, a Jahića su skinuli s kamiona i odveli ga. Nikada ga više nisam vidio”, kazao je svjedok.

Zilha Huseinović je posvjedočila kako su joj vojnici HVO-a odveli muža, te je dodala da je njegove posmrtne ostatke identifikovala nakon rata.

U toku ovog dokaznog postupka Mihaljević je dva puta stupao u štrajk zajedno sa drugim optuženicima Odjela za ratne zločine koji zahtijevaju primjenu Krivičnog zakona SFRJ umjesto Krivičnog zakona BiH, koji propisuje strožije kazne. Oba puta njegov advokat je tvrdio da je Mihaljeviću zbog štrajka ugroženo zdravlje.

Izvođenje dokaza Odbrane je odgođeno zbog tvrdnji da se Mihaljević osjeća tako loše da ne može doći u sudnicu, ali odbija bolničko liječenje. Advokat Tomić je zatražio od Sudskog vijeća da naredi bolničko liječenje njegovom branjeniku, izjavljujući pri tome da neće dolaziti na suđenja bez njega. Također je najavio da će tražiti da se Mihaljević brani sa slobode.

Na početku suđenja, u uvodnoj riječi, Odbrana je najavila da će dokazivati kako Mihaljević 12. juna nije “nogom kročio u selo Tulice”, te da mještani nisu strijeljani, nego su “umrli na drugi način”.

Mihaljević se dobrovoljno predao 3. augusta 2006. godine. Prva je osoba optužena pred Sudom BiH za zločine počinjene na području Kiseljaka. Optužnica je potvrđena 2. februara 2007. godine, a deset dana poslije Mihaljević je negirao njene navode.

Merima Husejnović je novinarka Justice Report-a. [email protected] Justice Report je BIRN internet publikacija.