Lelek: Svjedoci o svjedocima

Po nalogu Sudskog vijeća, Odbrana je podijelila svjedoke u tri grupe: oni koji će osporavati navode svjedoka Tužilašva: oni koji će govoriti o odnosu prema Bošnjacima u Višegradu: te svjedoci koji će svojim iskazima dati alibi optuženom Željku Leleku. Odbrana je najavila više od 70 svjedoka.

Željko Lelek je optužen za zločine protiv čovječnosti, među kojima protjerivanje, prisilno zatvaranje, ubistva i silovanja Bošnjaka u Višegradu tokom 1992. godine.

Radmila Radisavljević, advokat Odbrane je rekla i da ni jedan svjedok neće iskaz dati pod zaštitnim mjerama.

“Mi tražimo istinu. Samo oni koji lažu traže zaštitu”, rekla je Radisavljević.

Stanija Đurić je svojim iskazom osporavala tvrdnje zaštićene svjedokinje Tužilaštva koja je rekla kako je u ljeto 1992. godine bila zatočena u banji Vilina vlas, logoru za žene, te da je više puta silovana, a da je Lelek bio jedan od srpskih vojnika koji su odgovorni za zločine koje je pretrpjela.

“Na početku rata sam bila u naselju Sase, gdje su bili ta žena i njena kćerka i sin. Jedan dan je došla njena kćerka, koja je mislim imala 13 godina, i molila da joj pomognemo. Za njom je došao čovjek u uniformi, naoružan sa kokardom na kapi”, ispričala je Đurić dodajući da su ona i njen suprug pomogli komšinici i njenoj kćerki da se sakriju i pobjegnu.

Đurić je također rekla da je u junu 1992. godine pomagala komšijama muslimanima dajući im hranu. Rekla je i da njena komšinica sa kćerkom Višegrad napustila u junu. Na pitanje braniteljice da li zna da je njena komšinica bila u Vilinoj vlasi, Đurić je odgovorila negativno.

“Ne, smjela bih se zakleti da nije ni u ratu ni u miru”, tvrdi Đurić.

Na pitanje Tužiteljice da li je u junu 1992. godine provodila 24 sata sa komšinicom, svjedokinja je odgovorila da su bile “u stalnom kontaktu”.

“Bili su stalno u kući jer ih niko nije uznemiravao”, rekla je Đurić.

Prema navodima optužnice, početkom juna 1992. godine, svjedokinja D je bila zatočena u Vilinoj vlasi gdje su je zlostavljali i silovali Željko Lelek, Sredoje Lukić i Milan Lukić (obojica haški optuženici). U optužnici stoji da je zlostavljana tako što su vojnici na njenom tijelu gasili cigare, boli je nožem, te sjekli u predijelu polnog organa.

Miladina Uljarević je u toku rata radila u Policijskoj stanici u Višegradu, gdje je, kaže, viđala i Željka Leleka koji je bio u sastavu rezervne policije.

Prema navodima optužnice, te izjavama svjedoka Tužilaštva, ali i samog optuženog, u toku 1992. godine, u zgradi Policije u Višegradu civili su zatočeni i zlostavljani. Uljarević tvrde da ne zna da se to dešavalo.

Prema riječima svjedokinje, uposlenici u administraciji su dolazili ujutro u sedam i radili do dva, pri čemu ona nije izlazila iz kancelarije, te nikada nije ni vidjela niti čula da ima zatočenih civila u zgradi.

Na pitanje Sudskog vijeća da li je u radno vrijeme odlazila u toalet ili druge prostorije u zgradi, Uljarević je odgovorila negativno.

“Bilo je toliko nehigijenski da nismo mogli ići nego smo čekali da dođemo kućama”, tvrdi Uljarević.

Također je rekla da nikada u toku rata nije vidjela Željka Leleka sa Milanom Lukićem. U optužnici stoji da je Lelek djelovao sa Lukićem i njegovim vojnicima.

Govoreći o Leleku, Uljarević je rekla da ga zna “od malih nogu”, te da je uvijek bio “primjer drugima”.

Odbrana je od Sudskog vijeća zatražila da Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja žene žrtve rata, te svjedokinja Tužilaštva, ne prisustvuje suđenjima s obzirom da su odlučili da je pozovu za svjedoka.

“Sudsko vijeće neće tolerisati ovaj vaš zahtijev u slučaju da je to taktički potez kojim želite udaljiti Hasečić iz sudnice. Nalažemo vam da je što prije pozovete kao svjedoka”, rekao je predsjedavajući Vijeća Hilmo Vučinić.

Hasečić je zbog zahtijeva Odbrane napustila sudnicu neposredno prije početka ispitivanja svjedoka.

Sljedeče ročište zakazano je za 23. juli kada će biti saslušano pet svjedoka Odbrane.