This post is also available in: English
– Pred Apelacionim vijećem Suda Bosne i Hercegovine počeo je ponovni pretres, sa izmijenjenom optužnicom, protiv Neđe Samardžića.
U oktobru ove godine, Apelaciono vijeće je ukinulo prvostepenu presudu «u oslobađajućem i optužujućem dijelu» kojom je Samardžić proglašen krivim za ratne zločine nad civilima sa područja općine Foče i osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 13 godina i četiri mjeseca.
Vijeće je presudu poništilo zbog, kako stoji u obrazloženju, «pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja».
Nakon odluke o ponovnom pretresu, Tužilaštvo BiH je izmijenilo optužnicu odbacivši tri tačke: jednu kojom se Neđo Samardđić optužuje za silovanje zaštićene svjedokinje u augustu 1992. godine u Miljevini; drugu kojom se tereti da je u stanu svog brata Zorana silovao jednu ženu; i tačku prema kojoj se smatra odgovornim za odvođenje Bošnjakinja iz bolnice u Foči u stanove gdje su zlostavljane.
Apelacioni postupak je tekao tako što su sudije saslušale snimljene izjave troje svjedoka Tužilaštva koji su iskaze dali u toku glavnog pretresa. Svo troje svjedoka govorili su o odvođenjima civilnog stanovništa i zatvaranju u dvoranu Partizan u Foči, te događajima u kojima je učestvovao optuženi Neđo Samardžić.
Prema izjavi Hasnije Kavazić, koja je izbjegla iz mjesta Jeleč početkom aprila 1992.godine, optuženog Neđu Samardžića vidjela je prvi put u Miljevini kada je zajedno sa Zoranom Samardžićem i Draganom Janjićem dolazio u njen stan tražeći radio stanicu, te su joj obećali da će dovesti njenog muža iz Kalinovika gdje je, po njegovoj pretpostavci, bio u pritvoru.
Hasnija Kavazić je za optuženog rekla da je bio «u crnoj uniformi sa dugom kosom i bradom, naoružan do zuba».
Također je rekla da ga je kasnije vidjela pred autobusom kojim su dovezeni zatvorenici pred policijsku stanicu u Miljevini. Zatvorenike su vojnici pri izlasku iz autobusa tukli «nogama, kundacima puške i palicama», a nakon toga ih odvezli prema rudniku koji tada nije radio.
Prema navodima optužnice, 2001. godine su iz rudnika ekshumirana tijela 13 ubijenih Bošnjaka.
Prema riječima svjedokinje Fatime Grbo, Neđo Samardžić je zajedno sa Zoranom Samardžićem i Mićom Orlovićem 9.juna 1992. godine došao u vikendicu odakle su dvojicu njene braće i rođaka odveli u pravcu Miljevine, nakon čega im se gubi svaki trag, a što je opisano u drugoj tački optužnice.
Ova svjedokinja je, zajedno sa porodicom, kasnije zatočena u dvoranu Partizan gdje je, kako je rekla, vidjela braću Samardžiće, a odakle su odvođene žene i djevojčice u Karamanovu kuću gdje su bile «silovane i maltretirane», za što se također tereti Samardžić.
Grbo je rekla i kako su svi zatvorenici iz dvorane Partizan, njih oko 200, u septembru 1992.godine autobusima odvezeni u Goražde, na teritoriju koju je tada kontrolisala Armija BiH, i oslobođeni, osim djevojčice Almire Bektović koja je izvedena iz autobusa.
Prema navodima optužnice, Samardžić je silovao ovu 12 godišnju djevojčicu koju je prethodno, zajedno sa Radovanom Stankovićem, također optuženim pred Sudom BiH, odvojio od njene majke i odveo u Karaman kuću.
Sudije su saslušale i izjavu svjedoka Mustafe Bajrovića koji je rekao da nije vidio Neđu Samardžića, ali da je čuo kako je optuženi učestvovao u odvođenju civila iz Jeleča i Miljevine u dvoranu Partizan.
Apelaciono vijeće je odlučilo ponovo saslušati izjave većine svjedoka koji su se pojavili na glavnom pretresu koji je velikim dijelom bio zatvoren za javnost zbog, kako je tada obrazloženo, zaštite identiteta svjedoka.
Tužilac Behaija Krnić je danas najavio da niti jedno ročište pred Apelacionim vijećem neće biti zatvoreno za javnost.
Naredno ročište je zakazano za 23. novembar.
