This post is also available in: English
Posljednji svjedoci Tužilaštva potvrdili su navode optužnice prema kojoj se Marko Samardžija tereti da je učestvovao u ubistvima Bošnjaka u selima na području općine Ključ.
Svjedokinja Džemka Crnović rekla je kako je 10. jula 1992. godine u selu Sanica vidjela optuženog Marka Samardžiju kako sa vojnicima stoji ispred kuće njenog strica.
«Ne znam šta su radili tu, ali bili su naoružani», tvrdi Crnović.
U svojstvu svjedoka Tužilaštva iskaz je dao i Aziz Gromilić policajac Kriminalističke službe Bihać koji je 1993. godine saslušao Borislava Jokića, zarobljenog pripadnika Saničkog bataljona.
«Borislav Jokić je zarobljen na bihaćkom ratištu ‘93. godine. Tokom ispitivanja mi je rekao kako je Marko Samardžija komandir Saničkog bataljona koji treba da etnički očisti selo Biljane», kazao je Gromilić.
Prema Gromilićevim riječima,Jokić je rekao i kako je tokom «čišćenja» sela Biljana bio na ratištu, ali da nije učestvovao u akciji nego je od drugih vojnika saznao da su sela paljena a muškarci odvedeni u logore, u čemu su učestvovali «pripadnici Markove čete».
«Rekao mi je da su neke muškarce odveli u Osnovnu školu Biljani, da su neki ubijeni a drugi autobusima odvedeni u logore, potom ubijeni i zakopani u masovnu grobnicu Lanište», kazao je svjedok prisjećajući se riječi Borislava Jokića.
Svjedokinje koje su predhodno dale iskaze pred Sudom, u dodatnom ispitivanju tužioca Vesne Ilić, 13. juna još jednom su identifikovale optuženog i potvrdile navode optužnice protiv njega.
Sve su rekle da je Marko Samardžija 10. jula 1992. godine odveo muškarce iz sela Donji Biljani,Domazeti, Botonjići, Jabukovac i Brkići u Osnovnu školu u selu Biljani, a potom ih u koloni sproveo na lokalitet Lanište gdje su ubijeni, te zakopani u masovne grobnice.
Nesma Avdić tvrdi da je 10. jula 1992. godine vidjela optuženog kako odvodi zarobljene muškarce.
«Sve sam vidjela. Svuda je bila naoružana vojska u uniformama, a među njima je bio i Samardžija», rekla je kroz suze Nesma Avdić kojoj je taj dan ubijen sin Elvir.
Svjedokinje su ispričale kako su muškarci prvo prisilno dovedeni na livadu Jezerine «na ispitivanje», a potom u kolonama sprovedeni kroz sela do Osnovne škole.
«U koloni su mi odveli i sina. Samardžija je išao za kolonom», prisjetila se Sedika Botonjić, vidno uznemirena i uplakana koja je taj dan izgubila trinaestogodišnjeg sina Nihada. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 1996. godine u masovnoj grobnici Lanište.
Botonjić je pričala kako su žene koje su ostale u selima u noći nakon što su muškarci odvedeni slušale zvuk kamiona i bagere. Tek poslije su saznale da su vozilima skupljani ubijeni i odvoženi do masovne grobnice gdje su ukopani.
I svjedokinje Tužilaštva Seida Malagić, Amira Džaferović i Senada Avdić potvrdile su kako su Marka Samardžiju vidjele da prati kolonu zarobljenih muškaraca.
«Lično sam ga vidjela sa puškom kako ide za mojim komšijama», rekla je Seida Malagić.
Na Sudu BiH danas je saslušan i Hasan Zukanović koji je 10. jula izgubio brata i koji je rekao da pokreće mirovinsko-pravni proces protiv optuženog i zahtijeva materijalnu naknadu.
Sud je objavio da će presuda Marku Samardžiji biti izrečena 8. septembra ove godine. Jednogodišnji pritvor Samardžiji ističe 13. septembra. 2006.
Nastavak glavnog pretresa predviđen je za 11. juli
