Kontroverzni srbijanski advokat branilac u Sarajevu

Kako Justice Report saznaje, Milan Vujin, branilac Neđe Samardžića koji je prošle sedmice osuđen za zločine protiv čovječnosti, pred Haškim tribunalom proglašen je krivim za nepoštivanje suda.

Pravni stručnjaci i profesionalci u Bosni i Hercegovini za Justice Report tvrde kako advokatima sa takvim mrljama u karijeri ne bi trebalo dopustiti pojavljivanje pred Odjelom za ratne zločine u Sarajevu.

Ali odsustvo preciznijih proceduralnih pravila kada je riječ o angažovanju sudija i advokata koji konkurišu za posao na sarajevskom sudu, Vujinu je omogućilo da se provuče kroz iglene uši.

Kao član Advokatske komore Srbije, Vujin je bio jedan od branilaca Dušku Tadiću, prvom procesuiranom za ratne zločine pred Haškim tribunalom. Tadić, stražar u logoru Omarska, osuđen je na 20 godina zatvora za zločine koje je na području grada Prijedora počinio tokom 1992.

Na početku procesa,Vujin je bio dio tima na čijem je čelu bio advokat Michail Wladimiroff. Ubrzoje tu poziciju napustio zbog, kako je tada rekao, nedovoljnog poznavanja engleskog jezika.

Međutim, neposredno uoči izricanja presude, Tadić otpušta Wladimiroffa i za glavnog zastupnika imenuje Vujina.

Vujin je podnio žalbu na izrečenu presudu Tribunala, ali potkraj 1998, neposredno prije odluke Žalbenog vijeća, Tadić smjenjuje Vujina i na njegovo mesto imenuje William Clegg-a i John Livingston-a.

U januaru 1999.godine novi tim odbrane dopunio je žalbu koju je prethodno podnio Vujin, istovremeno optužujući svog prethodnika da je „ozbiljno naškodio“ pravičnosti suđenja koja je Tadiću bila zagarantovana.

U februaru iste godine, Žalbeno je vijeće Vujina pozvalo da odgovori na optužbe po kojima je svojim postupcima „uvrijedio Međunarodni sud tako što je svjesno i namjerno želio spriječiti ostvarivanje pravde“.

Optužbe su iznijeli Tadić i njegovi novi zastupnici, a zbog Vujinovog ponašanja tokom žalbenog postupka.

Vujin je tada optužen da je „(i) osobama koje je trebalo da daju izjave ostalim [Tadićevim] zastupnicima prije no što su intervjuisane, sugerirao šta treba, a šta ne treba da kažu, nagovarajući ih da lažu [Svjedoka D]; (ii) mrdao glavom kako bi tokom intervjua svjedoku sugerisao kada da [Svjedoku D] odgovori potvrdno, a kada negativno; (iii) utjecao na svjedoke tako što ih je odvraćao od iznošenja istine; (iv) svjesno nagovarao svjedoke na lažno svjedočenje pred Međunarodnim sudom; te (v) plaćao osobu koja je davala izjavu ukoliko je bio zadovoljan proslijeđenim podacima, a uskraćivao joj novac ukoliko odgovor ne bi bio u skadu s njegovim instrukcijama[. . .]“

„Svjedok D“ zapravo je drugi zastupnik, sa kojim je Vujin radio na Tadićevoj žalbi.

Vujin je poricao sve optužbe. Međutim, tokom postupka koji je trajao 12 mjeseci, mnogi su svjedoci iznijeli dokaze koji potvrđuju pomenute navode.

Najkontroverzniju optužbu iznio je beogradski novinar Milovan Brkić, koga je u tome podržao i Tadićev brat Mladen. Njih dvojica su, naime, iznijela tezu da je Vujin „režimski advokat“.

Vlada Srbije, na čijem se čelu u to vrijeme nalazio Slobodan Milošević, tada je još uvijek odbijala priznati Haški tribunal i dozvoliti bilo kakvu suradnju sa tom institucijom.

Svjedočeći pred Žalbenim vijećem, Brkić je rekao kako je imao priliku uvjeriti se da je Vujin manipulirao dokazima i time potkopavao Tadićevu odbranu. Novinar je izjavio daje imao uvid u dokumenta Službe bezbjednosti kojoj je Vujin, poput ostalih srpskih advokata, navodno podnosio izvještaje o svom radu u Hagu.

Premda je Žalbeno vijeće odbacilo Brkićevo svjedočenje, odlučilo je prihvatiti slične navode koje je iznio Tadićev prvi branilac Wladimiroff.

U svom svjedočenju,Wladimiroff je rekao kako je „došao do zaključka da je [Vujin] zapravo vodio računa isključivo o interesima srpskih vlasti, te da uopće nije bio zainteresiran za Tadićevu odbranu izuzev u situacijama kada su se Tadićevi interesi poklapali sa interesima vlasti“.

Nakon jednogodišnjeg razmatranja, Žalbeno je vijeće Haškog tribunala 2000. godine Vujina proglasilo krivim po tri od pet tačaka optužnice za uvredu Suda.

Sudije su utvrdile da je Vujin zaista kao dokaze nudio „ono za šta je znao da nije istina“.Također je proglašen krivim i za „manipulaciju Svjedokom A i Svjedokom B a kako bi ih spriječio da u svojim izjavama otkriju osobe koje su možda odgovorne za zločine za koje je Tadić osuđen“.

Tribunal je Vujinu odredio novčanu kaznu u iznosu od 15,000 holandskih guldena i naložio Sekretarijatu „da razmotri brisanje njegovog imena sa spiska branilaca . . . i da o zaključcima do kojih je u vezi sa njegovim ponašanjem došlo Žalbeno vijeće obavijesti strukovne organizacije čiji je on član“.

Cehovska organizacija kojoj Vujin pripada jeste Advokatska komora Srbije, na čijem je čelu Vujin bio u vrijeme donošenja presude. Komora mu nikada nije izrekla nikakvu sankciju, iako je Etičkim kodeksom predviđeno da svi članovi moraju zadovoljavati „visoke profesionalne i moralne standarde“, čak i kada su angažirani izvan granica zemlje.

Sljedeći značajniji slučaj u kojem se Vujin pojavio kao branilac jeste suđenje Miloradu Ulemeku Legiji, kontroverznoj ličnosti iz srpskog podzemlja, optuženom za ubistvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Tri mjeseca nakon preuzimanja slučaja,Vujin je smijenjen.

Godine 2006. Vujinse pojavio pred Sudom BiH kao branilac Neđe Samardžića, bosanskog Srbina optuženog za zločine u Foči 1992. i 1993.

Sarajevski Odjel zaratne zločine imenovao je advokatski ured «Vujin» po službenoj dužnosti u februaru ove godine.

U odluci o imenovanju sudinica Zorica Gogalija, koja je predsjedavala Vijećem u toku suđenja Samardžiću, napisala je da je advokatski ured «Vujin» zastupao optuženog još dok je njegov predmet bio na Sudu u Trebinju.

Odjel u Sarajevu preuzeo je slučaj sa suda u Trebinju u skladu sa ovlastima da procesuira «veoma osjetljive» slučajeve.

Troje srbijanskih advokata iz firme «Vujin», Milana Vujina, Slavišu Prodanovića i Maru Pilipović, Samardžić je angažirao u toku procesa u Trebinju.

Kada je slučaj prebačen na Sud BiH, optuženi je tražio da ga brani isti tim, ali kako nije imao vlastita sredstva kojima bi platio branioce, Sud je odlučio imenovati ovu firmu po službenoj dužnosti.

Međutim, mnogi stručnjaci i pravnici, uključujući i osoblje samog Suda, smatraju da se osobi koja je osuđena za nepoštivanje Tribunala nipošto ne bi trebalo dozvoliti da se pojavi pred Odjelom.

„Samo onima koji ispunjavaju međunarodne standarde, osobama čistog karaktera i visokih profesionalnih kvaliteta, treba dozvoliti da se pojave pred Odjelom“, rekao je za Justice Report jedan od međunarodnih predstavnika Suda koji je želio ostati anoniman.

Međutim, odjel kojise bavi kontrolom kvalitete i podrške advokatima odbrane pred Sudom BiH nema nadležnost da spriječi ovakve slučajeve.

Nakon formiranja Odjela za ratne zločine, pri Uredu registrara oformljen je i Odsjek krivične odbrane (OKO) čija namjena je pružanje pravne i administrativne podrške advokatima koji se pojavljuju pred Sudom.

OKO je također zadužen za utvrđivanje kriterija koje advokati moraju ispuniti ukoliko žele da se pojave pred Odjelom.

U junu prošle godine, plenum sudija usvojio je i „dodatna pravila procedure za advokate odbrane“, a kako bi se „obezbijedili najviši standardi zastupanja pred Sudom“.

Pravilima se od advokata zahtijeva da prije nego što im se odobri da izađu pred Odjel, pokažu izvjestan stepen poznavanja relevantnih zakona.

Aktuelna pravila kojima se regulišu kriteriji izbora, ne sadrže odjeljak o etičkim karakteristikama i krivičnom dosijeu advokata koji žele da se pojave pred Odjelom.

Direktor Odjela Rupert Skilbek (Rupert Skillbeck) za Justice Report kaže da je OKO razmatra omogućnost uvođenja tih kriterija, ali da trenutna pravna regulativa to spriječava.

„Razmatrali smo mogućnost uvođenja etičkih standarda, ali je zakon to pravo rezervisao samo za dvije advokatske komore“, rekao je Skilbek. „Zato nismo u mogućnosti da na bilo koji način sudjelujemo u disciplinskoj proceduri.“

U BiH postoje dvije, entitetske advokatske komore. Jedna sa sjedištem u Sarajevu, i druga sa sjedištem u Banja Luci. Kako je Justice Report utvrdio, Vujin nije član nijedne.

Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine predviđa da advokati koji ne zadovoljavaju uobičajene kriterije mogu biti imenovani i po posebnoj proceduri. To znači da sud „kada je to u interesu pravde“, može prihvatiti i advokate koji nisu na spisku osoblja sa odobrenjem komora, kao i da strani advokati mogu biti imenovani „ukoliko je potrebna njihova ekspertiza i ako to zahtijeva pravo na pošteno suđenje“.

U odluci Suda BiH prema kojoj je Vujin imenovan za branitelja, stoji da je Federalno ministarstvo pravde dalo saglasnost za zastupanje firmi «Vujin». Dozvola je izdata 6. decembra 2004. godine.

Iako smo pokušali, Justice Report nije uspio stupiti u kontakt sa Milanom Vujinom ove sedmice.

Sud BiH je također odbio komentirati ovo pitanje. Međutim, visokorangirani zvaničnik ove insitutcije je za Justice Report rekao da postoji mogućnost da će Sud razmotriti mogućnost promjena pravila o imenovanju advokata odbrane.