Bosanski
English
U proteklih deset godina, Državni sud je prihvatio 27 sporazuma o priznanju krivice u predmetima ratnih zločina, kojima je izrečeno ukupno 229 i po godina zatvora.
Od ukupno 148 osoba pravosnažno osuđenih pred Sudom BiH za ratne zločine, oko 20 posto njihovih slučajeva je riješeno putem sporazuma o priznanju krivice između optuženog i Državnog tužilaštva.
Prvi sporazum s Tužilaštvom BiH, još u februaru 2008., postigao je Idhan Sipić, nekadašnji pripadnik Armije BiH (ABiH) koji je bio optužen da je 1995. godine “zaklao Anđu Banjac u selu Korjenovo Brdo iznad Sanice (općina Ključ)”.
Postignutim sporazumom Sipić je priznao djelo i dogovorio kaznu od osam godina, koju mu je Sud BiH i izrekao.
Najveću kaznu – odnosno 15 godina zatvora – nakon priznanja krivice dobili su Miroslav Anić za zločine počinjene u Kiseljaku i Varešu, te Zoran Marić za zločine u Jajcu.
Anić, nekadašnji pripadnik Jedinice za posebne namjene “Maturice” Hrvatskog vijeća obrane (HVO), priznao je krivicu za učešće u ubistvima civila u selima Grahovica i Han-Ploča (općina Kiseljak) u junu 1993., kao i za učešće u napadu na selo Stupni Do (općina Vareš) u oktobru 1993. godine, kada je ubijeno 38 civila.
“Izvinjavam se još jednom i kajem se za zla koja sam činio ljudima i žrtvama mojih nedjela”, kazao je Anić obraćajući se Sudskom vijeću.
S druge strane, najmanju kaznu – od pet godina zatvora – dobili su Milivoje Ćirković i Zoran Kušić za zločine u Srebrenici, Elvir Jakupović za zločin u Travniku, te Osman Šego za ubistvo počinjeno u Bugojnu.
Najviše priznanja krivice je bilo u periodu od 2009. do 2011. godine, a od ljeta 2012. – već pune tri godine – nije postignut niti jedan sporazum između optuženog za ratne zločine i Državnog tužilaštva.
Na osnovu posljednjeg sporazuma iz 2012., braća Šaban i Elvir Đelilbašić su osuđeni na po šest godina zatvora jer su u Turbetu kod Travnika 1992. – nakon što su saznali da im je brat poginuo u borbama s pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS) – ubili dvojicu srpskih civila.
Iz Tužilaštva BiH navode da se pri zaključivanju sporazuma rukovode interesima žrtava, te traže adekvatne kazne.
“Ono što je za Tužiteljstvo BiH najvažnije jeste dobijanje korisnih informacija i svjedočenja. Naročito smo zainteresirani za informacije o tome gdje se nalaze posmrtni ostaci, za kojima obitelji tragaju već dvije decenije”, kaže glasnogovornik Državnog tužilaštva Boris Grubešić.
Nakon sporazuma o priznanju krivice Damira Ivankovića za ubistva preko 100 Prijedorčana na Korićanskim stijenama u ljeto 1992. godine, Državno tužilaštvo je saopćilo da je kroz sporazum došlo do informacija koje su pomogle u pronalasku posmrtnih ostataka žrtava ovog zločina.
